Liskaluci iz ratnih dana (II)
Novinar u penziji i publicista Šefik Pašić autor je zbirke anegdota “Vedrine u tmini” o Mostarcima i NOB-i. U prilogu je nekoliko anegdota objavljenih u mostarskoj “Slobodi”.
STOTINU SEDAMNAEST RANA
Ibro Marić je bio teško ranjen. Imao je na sebi ništa manje, stotinu i sedamnaesta rana od “gelera” i metaka. Prilikom vađenja “gelera” i previjanja upita: – Ima li i jedno mjesto gdje nema “gelera”?
– Ni “gelera”, ni rane na petama! – konstatova bolničar.
– Dobro je, bar ću moći hodati – poprati odgovor ranjenik.
ŠPREHAJ TI…
Jednog dana na položajima oko Nevesinja “preda” se partizanima njemački podoficir, koji zamoli borce da ga odmah povedu komandantu Dušanu Brstini. Partizani krenu sa “zarobljenikom” do svog komandanta, kod kojeg se nalazio Maksim Ninčić-Majo.
Poslije kraće pauze Majo se obrati Dušanu Brstini.
– Upitaj ga na švapskom jeziku, ko je i šta je. Iza toga se okrenuo “njemačkom podoficiru”: “Šprehen dojč?”
– Šprehaj ti, ja sam Husa Orman! – odgovori zarobljenik na našem jeziku.
– Sad znam ko si – reče Majo i dodade: – Šta ima novog među Švabama? Da li si bio među njima?
– Malo sam se prošetao da vidim kako su.
– Pa, kako su?
– Dobro su i poselamili su vas. Imaju: 24 puškomitraljeza, 10 mitraljeza, 11 bacača mina…
Partizan Husa Orman bio je najbolji prijatelj palog borca Esada Fejića.
DA NAM JE…
Poslije neslanog ručka, gruba boraca Mostarskog bataljona povede razgovor o ishrani. Na to Muja Alikalfić-Brko* reče:
– Da nam je soli, koliko ima snijega oko nas, ne bi jeli neslano!
* Muja Alikalfić Brko poginuo u NOB.
Ploča Mustafe Alikalfića Brke na Partizanskom spomen-groblju. Izvor: S. Demirović (2018.)
ONI MRAVI, CRVENI
Ustaše mučile Peru Zovku-Pešu iz Pologa i kada su ga najposlije stavili na “tramvaj” i udarali batinama, upitaju ga:
– Ko će pobijediti?
– Reka sam vam, Isusa ti, oni mravi koji imaju crveno na glavama.
Opet su ga mučili, a on stalno isto odgovarao.
Poslije izlaska iz zatvora, upitaju ga prijatelji:
– Na koga si mislio kad si govorio of mravima?
– Mravi su narod, a oni sa crvenim kapama partizani – kratko je objasnio Pero Zovko.
GREŠKA
Gazdarica Omera Mesihovića** opere veš i posteljinu i stavi na konopac da se suši u dvorištu. Poslije pola sata nestalo je svega. Primijeti to gazdarica i kao bez duše uleti da izvijesti Omera.
– Ne brini, sve će se naći.
– Kako?
– To je greška – ostavi začuđenu gazdaricu i ode iz kuće. Domalo se vratio sa nestalim stvarima. Začudi to gazdaricu i upita ga: Gdje ih nađe? Ti si sveznajući!
Rekao sam da je po srijedi neka greška. Skojevci su pogriješili. Mislili su da je to onog sudije ustaše koji stanuje ispod nas!
** Omer Mesihović, član KPJ, ubijen u Staroj Gradiški 1944.
Ploča Omera Mesihovića na Partizanskom spomen-groblju. Izvor: S. Demirović (2018.)
IZLAPILO:
Dr Berta Bergman***, ljekar Školske poliklinike u Mostaru, vršila je kontrolu sanitetskog i drugog materijala. Ubrzo je konstatovala da je nestalo mnogo alkohola, joda, igala za šprice, zavoja, vate i drugog sanitetskog materijala, pa se obrati bolničarki za koju je znala da je simpatizer NOP.
– Gdje je onoliki alkohol?
– Izlapilo…
– A jod?
– Izlapio…
– Shvatam da jod i alkohol izlape, ali šta je sa iglama?
– Istupile se…
– A zavoji?
– Troši se…
Pazi dobro, ako ide gore**** neka i dalje lapi, a u protivnom držite se dobro.
Ne brinite, ide gore.
Pazite se, pa neka i dalje lapi…
*** Ubijena u koncentracionom logoru
**** Misli se na partizane.
Dr Berta Bergman i njega ploča na Partizanskom spomen-groblju. Izvor: S. Demirović (2018.)
Povezani članci: