Šta je zajedničko Emiru Baliću, Suli i Ameli Rebac, Ljubi Tadiću, Karlu Dragi Miletiću, Marku Tomašu…? Svi imaju bliske članove porodice sa spomen-pločom na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru.

Emir BALIĆ, “mostarska lasta”

Mirza i Mustafa Balić, dva starija brata mostarskog skakača sa Starog mosta Emira Balića, ubijena su u Jasenovcu. Emir je upamtio da je kao šestogodišnji dječak posjetio brata Mustafu Muju sa majkom Safijom, dok je Muja bio u zatvoru Beledija u Sarajevu. Upamtio je da mu brat „nije imao nijednog nokta na rukama“. Prema predanju, Mirza i Mustafa su se sreli u Jasenovcu na dan kad su ubijeni („obojica nestala u požaru istog dana“). Sestra Mustafe, Mirze i Emira, Silva Balić, bila je supruga Karla Drage Miletića (vidi dole).

Fotografije: braća Balić i njihove spomen-ploče. U dnu desno: trgovačka radnja njihovog oca Abdulaha Balića. Izvor: Halilbegović, Nihad (2006): Bošnjaci u jasenovačkom logoru; CIDOM.

Slavenka DRAKULIĆ, spisateljica

Sule REBAC, fudbaler i trener Veleža i Amela REBAC, novinarka i autorka

Najmlađi Husnija je stupio u odred 1941. godine i poginuo je tokom Pete ofanzive na Sutjesci. Najstariji brat Ahmet, tokar po zanimanju, a u slobodno vrijeme funkcioner “Veleža”, uhapšen je pred oslobođenje Mostara, februara 1945. i odveden od strane ustaša u Sarajevo gdje je pogubljen. Srednji Mehmed je tih dana stupio u Jugoslovensku Armiju i učestvovao u operacijama za oslobođenje zemlje. Teško je ranjen na Ivan-sedlu, a preminuo je u Mostaru. Sule Rebac je kao dječak pomagao pokretu otpora i sa 14 godina je bio nosilac partizanske spomenice.

Fotografije: spomen-ploče tri brata Repca, uslikane 2018. godine.

Ljuba TADIĆ, glumac i Vesna Krajina, glumica

Samijina braća:

Šefko Fejić (1915. Mostar – 1942. Sipnica kod Bileće)

Džemal Fejić (1912. Mostar – 1944. Ostrožac)

Esad Fejić (1918. Mostar – 1945. Čapljina)

Ešref Fejić (1923. Mostar – 1943. Đajići)

Samijin ujak: dr Asim Opijač (1896. Stolac – 1945. Jasenovac)

Adila Fejić, majka poginulih Fejića i sestra dr Opijača, u razgovoru sa Mišom Marićem: “Šefku su mi iz sna odveli, nisu lupali, preskočili zid i odveli ga. To je bilo kad je bio atentat na Jevđevića, i više se nije vratio. Išla sam da ga vidim u Zeleniku, u talijanski zatvor, nakuvala nešto i ponijela mu. Ešref mi je poginuo 1943. kod Jablanice u borbi. Najstariji Džemal kod Ostrošca. Esad mi je poginuo na sred Čapljine. Samiju su odveli u Jasenovac i ni ona se nije vratila. Njene dvije unuke su žive, Ita i Vesna Krajina. Vesna je moje unuče i udata je za onog glumca Ljubu Tadića. Dolazio je da me posjeti i kad su zadnji put snimali nešto oko Mostara.” Izvor: partizansko.info.

Karlo Drago Miletić, historiograf

Opjevana u pjesmi Mostarskih kiša „Mostarska mati“, po Pavi su nakon rata bile nazvane brojne omladinske brigade. Poginula na Sutjesci 1943. godine. Po pričanju nećakinje Gordane, Pava je bila “ljepotica, visoka skoro 180 cm”.  

Fotografije: Pava Miletić, portret. Spomen-ploča Pave Miletić (2018); sa drugaricom Rikicom Ferera 1941); Pava po dolasku u partizane; Pava na plaži sa drugaricom, prije rata; Mostarski bataljon, Pava čuči u sredini, 1942. godine.

Mihajlo ONEŠĆUK, vokalni solista RTV Vojvodine

Pali borci Mirko i Sofija Onešćuk. Jedna ulica u Mostaru nazvana je po njima.

Dragi Šestić, producent i osnivač benda Mostar Sevdah Reunion

Salko se volio baviti fotografijom, imao je aparat Leika. Učio je u ateljeu mostarskog fotografa Zije Kolakovića. Poznati mostarski foto klub u kojem je prve fotografske korake napravio i proslavljeni fotograf Ćiro Raič je nosio Salkino ime.

Pogledaj više fotografija iz arhiva porodice Šestić.

Marko TOMAŠ, pjesnik

“(…) na razini koja je odmah ispod fontane, nalazi se ploča s imenom maminog adže Mustafe Repka, čovjeka kojeg su u 22. godini na smjeni nekakve straže zaklali četnici 1942. godine. Nisam siguran ni da je bio član Komunističke partije iako jeste bio pripadnik prvog mostarskog bataljona. Sunce mu, pa u partizanima nije bilo 20 posto članova partije, barem u početku. Ali ajd ti budali objasni da je netko dao svoj život da otjera silovatelje i koljače od svoje kuće i da čak nisu imali ni šansu postati nekakvi komunistički zločinci. Iskreno, ja sam za kompromis, neka svatko ima pravo poštivati svoje naslijeđe. Ne može drugačije, inače će biti po onoj imbecilnosti da ćemo se još ćerati, a ja bih da ljudi žive a ne da se ćeraju. Kad netko dođe u Mostar uvijek prvo odvedem ljude tamo, divan je pogled na grad, a tužan na našu verziju parka Guella i Vigelanda. Pa tu nema niti jednog ideološkog obilježja, nigdje petokrake, srpa, čekića, samo spomen na one koji bi, tako je to gospodin Bogdanović zamislio, voljeli da se druže s nama danas.” (2023) Izvor: prometej.ba.

“Brat mog djeda, na primjer, imao je svega 22 godine kada su ga na Prenju zaklali četnici. Bilo je to 1942. godine. Dan kasnije moj djed i još neki ljudi koji su bili u rodbinskim vezama s pobijenim partizanima otpušteni su iz Mostarskog bataljona kako im slučajno ne bi palo na pamet da se osvećuju kada bataljon bude prolazio kroz srpska sela. Većinu otpuštenih su pohapsile ustaše i predale talijanskoj upravi Mostara. Djed je završio u logoru na Mamuli. Tamo se sada nalazi luksuzni turistički resort, ovog ljeta je trebao primiti prve goste. Nadam se da takvo što nikome ne pada na pamet kada je u pitanju Partizansko groblje. Eh da, ploča s imenom djedovog brata bila je razbijena i prije posljednje, temeljite devastacije Partizanskog groblja. Zatekao sam je prepolovljenu nekoliko tjedana prije toga.” (2022) Izvor: portalnovosti

Fotografije: gornij red: Poznata predratna fotografija Mustafe Repka na biciklu (1938). donji red: Spomen-ploča Mustafe Repka (2018); zbirka pjesama “Zbogom fašisti” sa autoportretom maminog adže Mustafe na naslovnici (2010); zbirka pjesama “Bulevar narodne revolucije” sa Mustafom na naslovnici (2013).

Zlata Salahović Grebo, profesorica i istaknuta društvena radnica, Sana Salahović, novinarka i Zdravko Grebo, profesor

“(…) Zlata Grebo priča: “Teško bi se mogla naći kuća u Mostaru koja na neki način nije bila uključena u NOP. Mostar je bio slobodarski nastrojen i kroz mnoge akcije prije rata iskazivao svoju antifašističku opredijeljenost. Sve tri moje sestre, Hamine sestre i brat Eso su od samog početka učestvovali u NOP-u. Hamo, Eso i moja mlađa sestra Sana nosioci su Partizanske spomenice ‘41. Moju sestru Biseru, omladinskog rukovodioca u Prvom udarnom bataljonu, zvjerski su ubili četnici maja ‘42. Imala je 17 godina…” Izvor: Intervju Miše Marića sa Zlatom Grebo (2008.)

Čitajte naše članke, posjetite naš blog.

• O ljubavi Lace i Stake
• O nadimcima i konspirativnim imenima mostarskih ilegalaca
• Odrastanje u Drugom svjetskom ratu: Radmilo Braca Andrić (video)
• Četiri kratke ratne pjesme
• Foto-esej: Planinarenje kurirskim stazama – partizanski marš (1980.)