Spomenik
Partizansko Spomen – Groblje (1965. Mostar)
Partizansko spomen-groblje podsjeća na žrtve koje su partizani podnijeli u borbi protiv fašizma, i smatra se simbolom antifašističkog otpora, oslobođenja i volje za zajednički život.
Podignuto u ime stradalih mostarskih partizana i svih onih koji su živjeli i djelovali u dubokom antifašističkom uvjerenju, i danas je jedno od najvećih spomenika Narodnooslobodilačkom ratu i njegovim žrtvama na prostoru SFRJ i Balkana.
Osnovni podaci:
- Inicijativa Džemala Bijedića, mostarskog revolucionara, kasnije državnog funkcionera i jednog od najbližih saradnika Josipa Broza Tita, a na prvobitnu zamisao mostarskog SUBNOR-a.
- “arhitektonsko čudo (…) proizašlo iz vizija arhitekte, umjetnika nesvakidašnjeg dara i izvanrednog umijeća, neimara kolektivnog sjećanja naših naroda, Bogdana Bogdanovića”
- Gradilo se 5-6 godina, od 1959-1965. godine (sa kratkom stankom oko 1963-64). U izgradnji su učestvovali kamenoklesari sa Korčule, iz Dubrovnika, te zidari iz Posušja i Mostara.
- U mozaik spomenika ugrađeno je 12.000 kamenih detalja, 1.193 metra kvadratna kamenih ploča sa dotrajalih mostarskih kuća. Preko 87. 000 kamenih oblutaka vađenih sa dna rijeke Neretve su pokrile 871 kvadratni metar kaldrme.
- Projektovano je mjesto za 810 spomen-ploča, imena su uklesana na početku na oko 630 (kasnije je dodano još), a posmrtni ostaci oko 540 boraca su prebačeni na spomen-groblje.
- Omladina je dobrovoljnim radom pošumila širu zonu oko Spomenika.
izvor: Partizanski spomenik u Mostaru, IKRO Prva književna komuna, Mostar 1980.
Domaće biljke zasađene na Partizanskom: ruzmarin, lavanda, kadulja, santolina i druge biljke. Pročitaj više o rastinju na Partizanskom ovdje.
“Svi su željeli da učestvuju i pomažu kako mogu i umiju, svako na svoj način i bez rezerve, pa su građani davali priloge prema svojim mogućnostima, nešto u novcu, a ako novca i nije bilo, umjesto njega darivali su kamen iz svojih starih porodičnih kuća koje je ozbiljno nagrizao zub vremena.”
Izvor
IZ PRVE RUKE: Intervjui sa Bogdanom Bogdanovićem “Spomenik u kamenom moru“ i “Sve što karakteriše grad i njegovu svijetlu prošlost dato je u spomeniku” (sept. 1965.).
U razgovoru uoči otvaranja Partizanskog spomen-groblja 25. septembra 1965, arhitekta Bogdan Bogdanović u kratkim crtama tumači simboliku elemenata svog remek-djela, otkriva zašto je izabrao Bijeli brijeg kao lokaciju za Partizansko spomen-groblje, šta je mislio o graditeljskom timu i zašto njegovo „najnovije i ujedno najdraže delo“ privlači i naše ljude i strance.
Ko je sahranjen na Partizanskom spomen-groblju?
“Prema odluci (Skupštine opštine, prim.a.) u groblju će biti sahranjeni posmrtni ostaci onih lica koja su prije 15. maja 1945. godine živjeli u Mostaru, a izgubili živote do tog vremena. U sastavu POJ , NOVJ i JA, zatim na aktivnom radu u NOB-i, te zatvorima, logorima i internaciji, ako je boreći se i izvršavajući zadatke NOP-a bio zarobljen ili uhapšen kao i oni koji su se kao pripadnici revolucionarnog pokreta zatekli u zatvoru ili logorima 1941. godine. Takođe će biti sahranjeni i posmrtni ostaci i onih boraca koji su se borili u sastavu vojnih oružanih formacija anitfašističkog pokreta i borili se u drugim zemljama, kao i oni koji su se borili u savezničkim vojskama poslije 4. jula 1941. godine. U odluci je detaljno precizirano kako i na koji način će se vršiti prenos posmrtnih ostataka boraca (…)” (Mostarska hronika, 1964. br. 50)
Pročitaj ovaj članak i brojne druge ovdje.
“Projektom izgradnje spomenika je bilo predviđeno 810 grobnih mjesta, ali je prikupljeno samo 560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja. Njihovi ostaci su položeni u betonske komore, dimenzija 60x40x50 cm, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci. Na spomen groblju postavljeno je 630 nadgrobnih spomenika koje su 2004. godine, uz suglasnost autora, zamijenjene novim od kamena «tenelije», istog oblika i natpisa.” Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (kons.gov.ba)
NAGRADE:
Dobitnik republičke i savezne “Borbine” nagrade u arhitekturi za 1965. godinu. Izvor: arhiva modernizma
Za Partizanski spomenik… trebalo je smišljeno i umješno ukomponovati i objediniti: i kamen, i vodu, i zelenilo, i svjetlost, i sve što je karakteristično za Mostar.
Simbolika Arhitekture
Gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim “novim prijateljima”, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole. Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina …
Okrugli Bazen
… u podnožju, reklo bi se odvojeno od Spomenika, nalazi se velika fontana bez vodoskoka. Mirna zelena voda simbolizuje odavanje pošte palim borcima. Sa vrha Spomenika, s terasa, gledajući mirnu površinu vode, u fontani se ogleda novi Mostar.”
Kad se napuni kristalno čistom vodom, neodoljivo podsjeća na zjenicu oka, što u našem jeziku ima i posebno značenje (označava nešto izuzetno drago i cijenjeno).
Kapija
Uklopljena savršeno u arhitekturu podneblja…. Ugrađen je i veliki broj kamenih ploča sa starih mostarskih kuća u kakvim su živjeli borci…
Fontana u obliku četveroslojnog zupčanika
zupčanik kao simbol pokretačke snage – iz njega je tekla voda koja se slijevala u okrugli bazen na dnu
Klanac i ulice
Kad posjetilac pođe prvom serpentinom, naslućuje da se u centralnom dijelu Spomenika uzdižu planinski vrhovi, sure i strme hercegovačke hridi.
Krug sa štitom (Kosmos)
… na samom vrhu poput vječnog plamena je krug sa štitom nazvan “Kosmos”, sa znacima sunca, mjeseca i zvijezda kao krajnji cilj čovječanstva.
Malo kome je poznato da je bila planirana i druga faza razvoja Partizanskog spomenika, koja je uključivala i Muzej revolucije. Lijevo: slika makete prema Bogdanovom nacrtu: “Objekat predstavlja završno platno kojim se zaokružuje cjelina Partizanskog spomenika u Mostaru.”
izvor: Partizanski spomenik u Mostaru, IKRO Prva književna komuna, Mostar 1980.
“Ovaj spomenik koji u sebi nosi mrtve (podsetimo se motiva žrtve u Zidanju Skadra na Bojani, jednoj od najlepših i najtragičnijih pesama u našoj narodnoj poeziji) bio je; iako na prvi pogled zvuči paradoksalno; vedar i razdragan postavljen u gradskom prostoru i pejsažu uz nasade mediteranskog zimzelena niskog rasta – ruzmarina; lavandu; zelenu i sivu santolinu i kadulju; kao da u sebi odslikava čitavu Hevcegovinu, kanjon nemirne planinske reke boje tirkiza, sure i strme hercegovačke hridi, dakle, kamen i vodu, zelenilo i svetlost, baš sve karakteristično za Mostar.” Izvor
Šta je za vas, koliko vam znači Partizansko Spomen-Groblje?
Kako ste doživjeli Partizansko prilikom jedne od vaših posjeta? Opišite svoje utiske – šaljite nam slike, crteže, pjesme, članke i eseje. Vaše fotografije i eseje objavljujemo na blogu.