O ljubavi Lace i Stake
O ljubavi narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace i ratne bolničarke Stake pisano je u više istorijskih izvora. U nastavku prenosimo opis iz Lacine biografije, iz pera Refika Hamzića i Ljube Gordića.
ODLOMAK
(…) Prvi vod druge čete trećeg bataljona Desete hercegovačke brigade, sa kojim se našao i Laca, bio je nekoliko dana na položaju, na Kobiljoj glavi. Vodnik Ala Kreso nije krio zadovoljstvo što se Laca navraćao u njegov vod. Svi su ga voljeli. Razumljivo je, stoga, zadovoljstvo i oduševljenje boraca među koje je dolazio.
– Laca, stiže ti i u naš vod. Znaš dobro da si nam svima drag, ali me interesuje zašto si došao? – pitao ga je Kreso.
– Kako, Ala, ne znaš zašto sam među vama?
– Da nisi zbog Stake?
– Upravo zbog nje. Svi ste mi dragi, ne postoji čovjek na koga sam ljut osim neprijatelja, ali Staka mi je najdraža – odgovorio je Laca.
Staka Mićković, kći mostarskog pekara, još nije bila navršila dvadeset godina, bila je na dužnosti bolničarke u tom vodu. Bila je ljepotica, vrijedna i nježna bolničarka. I velika ljubav Lacina. Željeli su da su zajedno, u jednom vodu, bar zakratko. I jedno i drugo bili su ponos ne samo čete već cijelog Mostarskog bataljona.
– Ne bismo te ni vidjeli Laca, da nije Stake u našem vodu – rekao mu je Špiro Savić.
– Da nije Stake ovdje, ne znam, Špiro, gdje bih ja i u kojem vodu sada bio. Znaš li kakav je tetrijeb?
– Kako ne bih znao, još onaj gluhan tetrijeb! – odgovorio je Špira kroz smijeh.
– Takav sam ti i ja. Ljubavnik koji ništa drugo ne zna nego za ovu našu tešku borbu i za Staku.
– Ljubav nije pura, tako smo govorili…
– Došlo je to nekako samo. Zar ima ljepše djevojke od Stake? Volimo se, svi to znate, pa ako ovo preživimo, znamo šta nas čeka…
– Razmišljaš o ženidbi?
– Kako ne bih. Našao sam ženu koja mi znači mnogo, samo ovo da prestane. Ne bih, kao neki, žalio momačkog života, jer ga nisam ni imao – odgovorio je Laca. (…)
Izvor: Refik Hamzić i Ljubo Gordić, “Hasan Zahirović Laca“.
***
Na žalost, i Laca i Staka su poginuli 1943. godine, Laca u aprilu, a Staka u junu.
Lacine pogibije se prisjećao Enver Ćemalović: „Zalutali metak, ispaljen sa velike daljine, pogodio ga je u lijevu obrvu i ostao u glavi. Laca je bez riječi pao. Kakva čudna smrt legendarnog heroja. Prišli smo mu. Među nama bila je bolničarka Staka Mićković, Lacina drugarica, i Rifat Frenjo, koji su plakali kao djeca ljubeći i milujući mrtvog Lacu. Nakon protjerivanja četnika sa Kobilje glave Lacu smo sahranili u prisustvu velikog broja boraca, a ja sam se uz suze oprostio od našeg druga kratkim govorom, naglasivši da će njegovo junaštvo ostati primjer našim borcima na putu do slobode i da ćemo ga osvetiti. Laca je postao legenda — heroj, kojim se ponosila cijela Brigada. Sirotinjski sin, nezaposleni pekar u Mostaru, pripadao je grupi besprizornih na Carini, koji su se prije rata svačim bavili da bi preživjeli. Laca i većina njih u NOR-u su izrasli u divne komuniste, mladiće od akcije i primjerne junake.“
Staka Mićković se nakon bitke na Sutjesci sklonila se kod rodbine u Ljeskovu Dubu, gdje je strijeljana od Nijemaca sa velikim brojem mještana.
PRILOG:
Portret narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace napravljen je nakon rata, vjerovatno prema fotografiji. Fotografije spomen-ploča: S. Demirović (2014).
Nemamo potvrdu kako je izgledala Staka Mićković. Prema pretpostavkama, mogla bi biti djevojka skroz lijevo. Na slikama su borci Mostarskog bataljona, po abecedi, kako su nekad bile izložene u Muzeju revolucije u Mostaru i prenesene u brošuru “Partizanski spomenik u Mostaru”. Djevojka lijevo je ispred palih boraca Mile Miletića, Salke Milavića i Pave Miletić. Po redoslijedu odgovara da se prezime Mićković nađe ispred njih. Izvor: brošura “Partizanski spomenik u Mostaru”.
Izvor: Refik Hamzić, “Hasan Zahirović Laca“. Preuzmi knjigu:
Povezani članci: