Refik Hamzić: Svjedoci pričaju – zapisi o vješanju Alije Rizikala i Drage Palavestre 15. 7. 1943. godine (1. dio)
Iz stare štampe: prenosimo u dva dijela zapise o vješanjima koja su potresla ratni Mostar kroz članak Refika Hamzića “Ni vješala nisu uplašila Mostarce” (1984.). U prvom dijelu: vješanje dvojice uhvaćenih partizana Mostarskog omladinskog bataljona, svjedok – kurir Mostarskog bataljona Ale Kreso.
Prva vješala
Od prvih dana okupacije Mostarci su, predvođeni članovima KPJ i SKOJ, krenuli u odlučnu borbu protiv okupatora i njihovih slugu.
U gradu, koji su okupatori nazvali “uzavreli vulkan” i “mala Moskva”, svakodnevno su se oglašavale akcije. Udarne grupe radile su na prikupljanju oružja, municije, vojneo preme, vršene su sabotaže, atentati i unošen nemir u redove neprijatelja. Odlazili su odredi boraca iz grada, stizali su kuriri, štampani su bilteni i leci, pisane parole, uspostavljena je stalna veza s Mostarskim partizanskim bataljonom, a to je sve bilo moguće zahvaljujući brojnosti aktivista narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih pristalica.
Mostar su opsjedali brojni agenti, policajci i pripadnici vojnih neprijateljskih snaga koji su nastojali da otkriju ilegalce, njihove akcije i povezanost. Tragali su za ilegalnim radnicima, za kuririma, a posebno za borcima Mostarskog bataljona, kada ih je grad primio u svoja njedra iskrvavljene nakon proboja sa Sutjeske. Neprijatelj je vršio hapšenja, mučio i zlostavljao zatvorenika, odvodio u logre, strijeljao.
Prva vješala
Osvanuo je topao i pun ljetne žege 15. jul 1943. godine. Šapatom se gradom prenosila tužna vijest: “Dvojicu su objesili na Musali!” Ubrzo se čulo ko su obješeni. Bili su to Drago PALAVESTRA i Alija RIZIKALO. Nijemci su ih objesili da bi uplašili stanovnike slobodarskog grada. Šef policije Mato Roko u svom izvještaju je naveo: “Danas 15. ov. mjeseca u 4 sata ujutro obješeni su po njemačkom ratnom sudu na smrt osuđeni Palavestra Drago, đak, star 18 godina, vjere pravoslavne i Rizikalo Alija, star 21 godinu, stolar iz Mostara radi sudjelovanja među omladinom. Obojica su obješena na trgu Ademage Mešića u Mostaru i lješine će visiti do danas na večer u 23 sata prema obavjesti njemačkih vojnih vlasti.”
Mladići su, pričali su policajci koji su prisustvovali vješanju, klicali parole: “Živjela KPJ!” i “Živio Sovjetski Savez!” Nijemci su uz pomoć policije privodli ljude da vide mlade partizane kako bi unijeli strah i pokolebali učesnike pokreta.
Međutim, ilegalni radnici su na vrijeme prozreli namjeru neprijatelja da priprema raciju, pa su se borci Mostarskog bataljona, koji su se u to vrijeme nalazili u gradu, uglavnom svi, blagovremeno izvukli iz grada.
Pripreme za raciju vršene su danima. To potvrđuje jedan izvještaj policije koji glasi: “Pošto se u posljednje vrijeme primijetilo da se partizani – povratnici, da bi izbjegli predaju vlastima, prebacuju s jedne obale Neretve na drugu, već prema tome s koje im strane prieti opasnost, da će biti uhvaćeni, to je ova oblast zaplienila sve čamce (sandoline) i pohranila ih kod ove oblasti…”
Tih dana u kući Avdije Pavlovića ležao je bolestan Alija Kreso Ala kome je došao u posjetu Muhamed Bostandžić Hama i rekao mu da je, dok je bio pred Turkovićevom kafanom na Glavnoj ulici, vidio kako Nijemci sprovode Mladena Balordu i dva brata Vrgora, ali drugih pojedinosti nije znao.
– Bila je to neprijatna vijest za mene. Zavladala je neizvjesnost, ali ne za dugo. Naveče sam doznao, zajedno s Perom Krajinom, da će Nijemci izvršiti raciju u Donjoj mahali. O tome sam obavijestio Avdiju Pavlovića da se o tome upoznaju Jusuf Bijavica, Alija Delić i drugi borci. Nastavljeno je obavještavanje. Krajina i ja smo, uz pomoć Dževada Spahića i Sulejmana Repca koji su nas prevezli lađom na drugu obalu Neretve, izašli iz Mostara i uputili se u Dobrč. Tamo su se borci okupljali. Sutradan me Enver Ćemalović uputio u Mostar da prenesem poruku da odredi čim prije izlaze iz grada. Morao sam nazad. Došao sam u grad, našao Danila Bilanovića, koji je brinuo o opremanju i ispraćaju odreda, i prenio mu zadatak. Kada sam oko 17 sati prolazio Musalom, vidio sam obješene Rizikala i Palavestru. Bilo mi je jako teško. Još teže kada sam došao u Donju mahalu i čuo da je odveden Avdija Pavlović, da su uhapšeni još neki drugovi, pričao je Kreso. (…)
Refik Hamzić, list “Sloboda”, 1. i 7. maj 1984, str. 13.
U nastavku: Refik Hamzić: Svjedoci pričaju – zapisi o vješanju pet talaca u Mostaru 19. 11. 1943. godine (2. dio)
GALERIJA:
Pali borci navedeni u članku:
Mladen Balorda je streljan na Ovojcima sa Avdijom Pavlovićem i drugim uhvaćenim borcima, nedugo nakon vješanja Rizikala i Palavestre. Zijad Vrgora je poginuo u okršaju koji je prethodio hapšenjima i vješanjima, u napadu na Mostarski omladinski odred kod Kamene sastavljen uglavnom od neiskusnih boraca. Zijadov brat Dževad Vrgora uhapšen je sa Balordom i drugim borcima, ali je otkupljen zlatom te je izbjegao streljanje na Ovojcima. Poginuo je na zadatku u Zagrebu 1944. godine. Jusuf Bijavica je poginuo 1944. godine u partizanima.
Nekadašnji borci iz teksta nakon rata:
Članak Refika Hamzića “Ni vješala nisu uplašila Mostarce”:
Zahvaljujemo B. Vučini na ustupljenom materijalu.
O autoru:
Refik Hamzić, novinar i autor iz Mostara. Dugogodišnji novinar “Borbe”, “Slobode” i drugih listova, između ostalog, bilježio je priče ratnog Mostara i boraca Mostarskog bataljona. Bio je reporter za “Borbu” uoči otvaranja Partizanskog spomenika. Autor je više knjiga na temu narodnooslobodilačke borbe i uloge Mostara u ratu, poput: “Heroji obala sa Neretve” (ko-autor Ljubo Gordić), “Partizanski doktor Safet Mujić” (ko-autor Ljubo Gordić), “Hasan Zahirović Laca”, “Mostarci – Narodni heroji Jugoslavije“, i dr.
Povezani članci – tekstovi Refika Hamzića: