Sofija J. ONEŠĆUK 

SOFIJA SOFKA (JAKOVA) ONEŠĆUK*, rođena 27. jula 1926. u Grudama, službenica u Fabrici duhana u Mostaru u kojoj je radila i njena majka Katica kao kuharica. Član SKOJ-a od 1941, u Bataljonu od januara 1944, bolničarka, poginula u napadu na partizansku bolnicu u Grušći kod Konjica aprila 1944.

Sestra Mirka Onešćuka, poginulog u Bataljonu 1943. godine. Jedna ulica u Mostaru nazvana je po porodici Onešćuk.

O Sofiji je ostao slijeći zapis:

“Sofija je bila jedna od onih djevojaka i Mostarki koje su i srcem i dušom bile za pokret i koje su radile i poslove neposredno opasne po život. To je bila vrlo hrabra, otvorena i okretna djevojka, pa je vješto izbjegavala zamke i policijsko praćenje. Osobito joj je stalno bio na glavi ustaša Zvonko Mišetić, koji joj je neprekidno bio za petama”.

                Zabilježen je i primjer akcije u kojoj je učestvovala Sofija:

„Kako je Katica imala rodbinu u Opuzenu, Sofija je ponekad odlazila tamo da donese povrća. Povrh toga je na tom putu izvršavala određene zadatke. Tako kada je jedna grupa Mostaraca morala da krene u partizansku jedinicu trebalo je iznijeti oružje i municiju za nju. Sofija je uzela svoj sepet za povrće i u nj stavila koliko je mogla, pa na željeznicku stanicu. U sepetu je bilo i letaka. Na stanici je lijepu djevojku zapazio njemački oficir i počeo joj se udvarati. Sofija je znala ponešto i njemački i prihvatila je razgovor s njim. Nijemac je putovao istim vozom. Ponudio joj je, kao kavalir, da joj unese sepet u voz. Prihvatila je ponudu, ali samo kao pomoć, da nose udvoje. Uostalom, tako joj je bilo sigurnije da prebrodi kontrole. U Opuzenu na stanici čekali su je kurir i jos dva-tri druga. Kad su vidjeli kako Nijemac sa Sofijom nosi sepet, pomislili su da je uhapšena te su umakli. Nijemac je opet bio od pomoći i to sve dokle je trebalo. Sofija mu je ljubazno zahvalila na usluzi. Kada je zatražio adresu dala mu je, naravno, lažno ime i lažnu ulicu i broj u Mostaru. Odvažna djevojka se vratila u Mostar s povrćem, a i pod njim je bilo bombi.“

                Mahmud Konjhodžić je zabilježio of Sofijinoj pogibiji:

„Kad su borci Mostarskog partizanskog odreda u aprilu 1944. prešli s lijeve na desnu obalu Neretve ostala je njihova· bolnica sa 15 ranjenih i bolesnih partizana u selu Grušći, desetak terenskih radnika i desetina za osiguranje, ukupno oko 35 ljudi. Tu su ostale i tri mostarske djevojke kao bolničarke: Sofija Onešćuk, Fatima Ševa i Vahida Mujan. Bolnica je bila dobro skrivena u šumi u kolibama. Četnici su, medutim, 28. aprila otkrili bolnicu, napali njenu zaštitnu jedinicu, razbili je (…). Među dvadeset i osam poginulih i ubijenih bile su i te tri mlade Mostarke (…)“

* Prezime na spomen-ploči treba prepraviti na Onešćuk.