dr Asim A. OPIJAČ 

Dr ASIM (AHMETA) OPIJAČ, rođen 1896. (po nekim izvorima 1898. godine) u Stocu (ili Domanovićima). Jedan od predratnih doktora, radio je u Domu narodnog zdravlja (DNZ) u Mostaru. KPJ je početkom rata uspostavila kontakte sa pojedinim uglednim ljudima koji su bili spremni da sarađuju sa komunistima. U tom su posebnu ulogu imali doktori, i DNZ je postala značajno mjesto u kom su djelovali zdravstveni radnici-komunisti. Osoblje DNZ održalo je više zdravstvenih kurseva za bolničare sa odličnim odzivom upravo zbog ličnog angažmana predavača, među kojima su, pored dr Opijača, bili dr Zvonko Marić, dr Fedor Lukač, dr Ivica Milaković, dr Vjekoslav Slovinić, dr Nikolaj Derjugin, dr Lovro Dojmi. Na taj način su polaznice bile osposobljene za previjanje rana – mnoge od njih su postale bolničarke u partizanskom odredu. Dr Asim Opijač je takođe bio jedan od mostarskih doktora, poput Hlubne, Marića i Rajkovića kojima je dr Safet Mujić, osnivač ratne bolnice na Borcima u Šantića vili, dostavljao spiskove za dostavu potrebnog sanitetskog materijala i lijekova. Uz njihovu pomoć u gradu je funkcionisala redovna nabavka sanitetskog materijala i lijekova iz Mostara i Konjica. Takođe je liječio ranjene borce koji su se vraćali kućama na oporavak. Uhapšen je 1945, proslijeđen u logor Jasenovac, gdje je uskoro po dolasku likvidiran. Dr Asim Opijač je bio brat Adile Fejić, koja izgubila u NOR-u četiri sina i kćerku. Pored dr Opijača, i njegov brat je ubijen u NOB. Bio je otac jednog djeteta, oženjen Vjekoslavom.

Supruga Vjekoslava Opijač je dala slijedeću izjavu nakon rata, 5.6.1945:

„Dana 14.1.1945. godine, u noći oko 10 sati, došli su gore imenovani agenti (Heršek Janka Vjekoslav, Dumanđić Ivana Paško, prim.a.) u moju kuću, uhapsili mog muža Asima izjavivši da imaju nalog da ga uhapse. Nalog je bio od mostarske policije, čiji je šef bio Sojić, a njegov zamjenik Grgić. U Mostaru je bio samo dva dana u zatvoru i treći dan ujutru otpremljen zajedno sa Smailagom Ćemalovićem, Blaškom Sliškovićem, dr Slovinićem i još mnogim drugim. Jedno 15 dana po prilici iza odvođenja moga muža, došla su dvojica ustaša koji su bili kuriri iz Jasenovca, oni su mi donijeli vijest o mužu da je tu u logoru u Jasenovcu interniran. Ubrzo je došlo oslobođenje Mostara i tako sam izgubila svaku vezu s njim. Asim mi se više puta tužio, da ga nije trpio dr Nahić, koji mu je bio admnistrativno pretpostavljen i uvijek izazivao neke sukobe. Da li je Mahić imao kakvog udjela u tom hapšenju pozitivno ne znam. Čula sam također da ga nije trpio ni dr Riđanović, jer je na jednoj večeri na kojoj je bio između ostalih i poručnik domobranstva Gala i državni tužitelj Niko Grabovac, izjavio da bi i Asima Opijača trebalo uhapsiti. To bi mogao svjedočiti Gala i Grabovac.“