Iz stare štampe: Kad je Gering bio u Mostaru…

U listu “Sloboda”, broj 31. od 1961. godine, objavljen je tekst o organizovanju atentata na Hermana Geringa, prilikom njegove posjete Mostaru 1935. godine. Atentat je u posljednjem trenutku spriječen. Autor teksta je Šefik Pašić.

“Kako je pripreman atentat na Hermana Geringa u Mostaru – Hajl Telman!*

(U poslijednjem momentu spriječen atentat. Dok je Gering u hotel “Neretvi” – svi Jevreji moraju biti odstranjeni. Specijalno obezbjeđenje Geringa.)

Jednog junskog dana 1935. godine sjedio je zadovoljno u svojoj fotelji sreski načelnik iz Mostara Žderić i s velikom pažnjom je čitao novine. Njegove oči se zadržaše na jednoj vijesti. Čitao je poluglasno – Gering će ljetovati u Dubrovniku.

Tek što je pročitao prvi pasus kad zabruja telefon. Nemarno podiže slušalicu. Ljupki glas telefonistkinje je izvještavao – Ministarstvo unutrašnjih poslova iz Beograda traži lično načelnika!

Sreski načelnik primače fotelju i s velikom pažnjom je slušao naređenja. Bilježio je na papiru:

– Preuzeti sve mjere bezbjednosti, kako se ne bi ništa desilo Hermanu Geringu, bivšem predsjedniku Rajhstaga i komandantu vazduhoplovstva Rajha. Pridržavati se uputstava i naređenja koja su dobili članovi obezbjeđenja, a koji ga prate na putu prema Dubrovniku. Isto učiniti kad se bude vraćao za Mostar, gdje će ga čekati avion. Takođe obratiti pažnju na obezbjeđenje pratnje Hermana Geringa.

Dugo je razmišljao sreski načelnik i pozvao u svoju kancelariju šefa i komandanta policije, zatim komandira žandarmerije i svoje najbliže saradnike. Kad su se svi okupili, izdavao je naređenja – Sve sumjive pohapsiti, a ulicama, od carinske malte pa do hotel “Neretve” treba da budu u blizini sakriveni žandarmi, a  policajci će kontrolisati same ulice. Takođe, od hotel “Neretve” pa dalje do lučke malte treba da bude pojačano obezbjeđenje. Svakog sumnjivog tipa uhapsiti. Žandarmerija je dobila detaljna uputstva o obezbjeđenju puta do Dubrovnika.

Naređenja su izvršena. Na nekoliko časova prije nego što će kolona luksuznih limuzina prodefilovati kroz mostarske ulice, u hotel “Neretvi” se odvijao jedan nesvakidašnji razgovor. Sreski načelnik Žderić sa šefom agenata iz obezbjeđenja Hermana Gerniga, pošto su izvršili pregled kuhinje i ostalih prostorija, sjeli su u sobu vlasnika hotela Poldija Mendelbauma. Šef agenata je zahtjevao: – Ukoliko ima Jevreja u hotelu, moraju se odstraniti!

– Zašto?- upitao je vlasnik hotela.

– To je naređenje! nabusito je odgovorio šef agenata obezbjeđenje i kao da se nečeg sjeti, upita: – Šta ste vi po vjeri?

– Jevrejin.

– Jevrejin? I vi morate napustiti hotel!

– S kojim pravom to zahtjevate? Učtivo zapita vlasnik.

– Shvatite da je to naređenje!

– I ja vam naređujem! Umiješa se u razgovor sreski načelnik Žderić.

– Da dođe i kralj nemate pravo da me istjerate iz mog hotela! – pokuša da protestuje Poldi Mendelbaum.

– Ne smijete se pojaviti kada dođe ministar! – ljutito reče šef agenata.

U međuvremenu su policijski agenti, koji su ranije stigli, odstranili sve Jevreje i ostale građane iz hotel “Neretve” gdje su sjedili. Protesti nisu pomogli, jer su agenti odstranili sve prisutne.

Ubrzo je stigla kolona luksuznih limuzina. Otvaraju se vrata limuzine Hermana Geringa, koji osiono ulazi i sjeda za već pripremljene stolove na verandi hotel “Neretve”. Za njim je stigla ostala svita, njegova žena, kćerke, Fon Herren* i ostala pratnja.

Ručali su trideset i pet ljudi iz Gerningove pratnje. Opet je krenula limuzinama u pravcu Dubrovnika.

– 0 –

Štampa je pisala o posjeti Geringa i njegovom odmoru u Dubrovniku. U Mostaru se mnogo govorilo o Geringu, njegovoj pratnji i prepričavala scena, kako je jedan viđeniji građanin Mostara uslužno otvorio vrata limuzine da izađe.

U međuvremenu su radnici Mostara čuli da će Gering poslije odmora opet doći u Mostar, odakle će avionom otputovati u Njemačku. Obavještenje je bilo iz pouzdanih izvora. Za to su doznali radnici s aerodroma.

Ova je vijest doprla do trojice naprednih radnika, kasnijih komunista – Hasana Bubića, Nize Šarića i Branka Popovića. Trojica mladića se dogovoriše o akcijama mostarskih radnika. Predlagane su demonstracije u kojima bi ispoljili solidarnost sa njemačkim radnicima KPNJ, a izrazili negodovanje protiv nacionalsocijalizma. Ovaj prijedlog nije prihvaćen zbog specifične situacije u Mostaru. Ali trojica radnika nisu prestala da misle o Hermanu Geringu. Razmišljali su šta da preduzmu. Ideje su nicale ali nijedna nije bila prihvatljiva. U jednom razgovoru u kafani „Zvijezda“ koja je bila vlasništvo Hodže Momića, Hasan Bubić predloži – Zašto ne bi izvršili atentat.

I zašto ne bi? – odgovorili su ostali.

Nastavljen je tihi razgovor. Iskrsnuo je problem – odakle se snabdjeti oružjem. Dugo su razgovarali o realizaciji ideje i dogovorili se da sljedećeg dana nastave sa diskusijom s tim da svi do sutra pronađu kakvo oružje. Sutradan je nastavljen razgovor u istoj kafani. Niza Šarić je prekinuo ćutanje: – Imam jedan pištolj!

I ja jedan! – odgovori Hasan Bubić.

Biće dovoljno! – zaključi Niza Šarić.

Poslije višečasovnog razgovora donesen je plan atentata. Po jedan atentator će stajati sa jedne i druge strane ceste u blizini kafane „Zvijezda“. U isto vrijeme treba da pucaju, a treći atentator treba da im omogući odstupnicu, jer će i za njega nabaviti jedan pištolj. Atentatori treba da bježe, jedan uz Alajbegovića sokak, pa kroz bašče na Mazoljice, a drugi kroz Rizikalov sokak pa Srednjom ulicom prema Neretvi. Treći atentator će bježati kud mu bude zgodno, bilo na gornju ili donju stranu.

Atentat je brižljivo pripremljen. Nabavljeno je dosta metaka. Niza Šarić se vježbao u pucanju iz pištolja poviše pravoslavne crkve, a Hasan Bubić na Neretvi, kod Rankovića limana. O atentatu su obaviješteni partijski rukovodioci grada Mostara. U početku je predlog prihvaćen i o njemu se dikutovalo na posebnim sastancima. Upotpunjavan je plan atentata.

Dani su prolazili. Približavao se svršetak odmora Hermana Geringa. I 23. maja 1935. godine opet je Poldi Mendelbaum, vlasnik hotel „Neretve“, imao duel sa šefom agenata za obezbjeđenje.

Na slici je hotel “Neretva” lijevo. Izvor: CIDOM.

I ovog puta morate biti odsutni! – naređivao je šef agenata.

Ja sam ovdje domaćin! – buntovno je odgovorio vlasnik hotela.

Neka ste, ali mi ovdje zapovijedamo – odbrusio je šef agenata i dodao – Mislim da smo se razumjeli. Neću da vidim ni jednog jevreja u hotelu, a vi se ne smijete pojaviti!

Policijski agenti su provjeravali goste koji su glasno protestvovali, ali im to nije pomoglo jer su agenti bili neumoljivi.

– 0 –

U međuvremenu su atentatori bili u blizini kafane „Zvijeza“. Sa skrivenim pištoljima iščekivali su momenat kada će im javiti da se približava kolona limuzina. Ali prije nego što se to desilo dotčao je jedan radnik i obavijestio Nizu Šarića: – naređenje je da se ne izvrši atentat!

Da se ne izvrši? Zašto? – pitala su trojica atentatora.

Ne znam! Poslije ćete biti obaviješteni! Mislim da se radi o individualnom teroru! Ne slažu se u rukovodstvu da se izvrši atentat.

Trojica mladića su ljutito primili direktivu koju nisu ni shvatili. U njihovim glavama su se nizala pitanja: – Zašto? Kakva je to direktiva? Gering je neprijatelj radničke klase!

Razmišljanja prekinu Hasan Bubić koji upita: – Šta sad?

Nema druge već da poslušamo i i izvršimo direktivu! – odgovori Niza Šarić.

Onda da ostavimo oružje i krenemo prema kafani.

Ostavljeno je oružje i trojica mladića se nađoše na trotoaru pored kafane. Policajci su sa osjetnim pojačanjem krstarili ulicama. U sokacima su se vidjeli žandarmi. Iz kafane je izašlo još nekoliko radnika stali su na trotoar.

Ubrzo su se pojavili motociklisti, a za njima limuzine. U prvoj otvorenoj limuzini je sjedio Gering. Osiono je promatrao gradske ulice. Kad je limuzina naišla pored kafane „Zvijezda“, Gering je čuo riječ – Hajl! On diže ruku, ali je ubrzo spusti, jer je čuo i riječ Telman. Nekoliko radnika je skandiralo: Hajl Telman!, Hajl Telman!, Hajl Telman!*

Gering se osvrnu i ošinu pogledom zadovoljne radnike koji su ga prevarili.

– 0 –

Limuzine su zamakle za ugao i ubrzo se našle pred hotel „Neretvom“. Na verandi je pripremljen ručak. Ispržene su pastrmke sa krompirima, točilo se pivo i pio šampanjac. Račun je isplaćen – 17.000 dinara za oko trideset ljudi. To je bila basnoslovna cifra za jedan objed, ali se vlasnik hotela osvetio. No to nije ništa predstavljalo  za Geringa kojem su hiljadarke vadili iz automatskog „mitgepeke“ gdje su bile složene i to u paketima od po 100.000 dinara. Očevici pričaju da nikada nisu vidjeli na jednom mjestu više novčanica od 1.000 dinara i da se one uzimaju kao običan prtljag. Jedan pratilac Geringa uzeo je običan kofer i trpao hiljadarke paket po paket. Konobari su na momenat zaboravili na goste i promatrali su masu novčanica.

Poslije tri sata Gering je s pratnjom nastavio put do aerodroma, gdje su ga čekali primpremljeni avioni za odlazak u Njemačku. Šefik Pašić”

*Telman (na njemačkom Thälman) je bio njemački komunista Ernst Thälmann, presjednik Njemačke komunističke partije od 1925. do 1933. godine, kada je bio uhapšen od strane nacionalsocijalista. U zatvoru je ostao sve do njegovog ubistva 1944. godine. Bio je popularan među komunistima onoga vremena, pa tako i među mostarskim ilegalcima. Stoga i pozdrav “Heil Telman” u gornjem tekstu.

U njegovu čast tokom Španskog građanskog rata formiran je Thälmann bataljon koji je bio dio XI. Internacionalne brigade.

Tokom NOR-a, u Slatini, Slavonija, 15. augusta 1943. godine formirana je Njemačka narodnooslobodilačka četa „Ernst Thälmann“ od strane oko 40 pripadnika njemačke nacionalne manjine i izvjesnog broja Hrvata i Srba iz Slavonije. Kasnije je četa dobila numeraciju kao i ostale čete unutar NOVJ. Tada je u njezinom je sastavu bilo samo 5-6 boraca koji su prisustvovali njezinom prvom formiranju. Uprkos stradanjima koja je pretrpjela, niko iz ove čete nikada nije dezertirao, predao se, nestao ili izdao svoje suborce. Kroz četu je prošlo više od stotinu boraca, a tek je njih 10 preživjelo rat.

Prilozi:

članak u listu “Sloboda” iz 1961.

Fotografija iz lista Sloboda, 1961. Slika prikazuje mjesto sa koga je trebao da bude izvršen atentat na Geringa.

članak iz 1935.

Priredio: CIDOM.