Bogdan Bogdanović, arhitekt Partizanskog spomen-groblja (citati)

Odabrani citati Bogdana Bogdanovića o ulogama spomenika i njihovih graditelja.

NAJKONSEKVENTNIJI OBJEKAT

— Spomen groblje u Mostaru je ne samo moje najveće delo, već je to i najkonsekventniji objekat. To je takva građevina koja se sklopila, saživela s kamenim pejsažem svetlošću ovog podneblja, vodom, to je neka vrsta akropole nad gradom. Mostar mi je pružio izvanrednu priliku i ukazao veliko poverenje angažujući me da u njegovom ambijentu do kraja razvijem urbanističku koncepciju jednog velikog spomenika. (1965.) Borba

MODERAN I ARHAIČAN, PRIVLAČI LJUDE

Ovakvi objekti, za čiju izgradnju postoje uslovi retko gde kao kod nas, pobuđuju veliko interesovanje ne samo među našim ljudima, već i među mnogobrojnim inostranim gostima. To su objekti koji na svoj način privlače. Istina, oni su moderni i arhaični, ali upravo to i privlači ljude. Stoga sam izuzetno zadovoljan postignutim uspehom u Mostaru, jer je to grad na putu, tako da će ovo moje najnovije i ujedno najdraže delo imati mogućnosti mnogi da vide. (1965.) Borba

DJELA GRADITELJA DA GOVORE SAMA

Graditelj ne treba mnogo da govori o svome delu. Ako delo samo ne govori, reči graditelja su uzaludne. Dela stoje, graditelji odlaze. Kako će ovu građevinu tumačiti generacije posle nas? Šta će u njoj videti, šta će se doživljavati? Hoće li im ona štogod reći? Hoće li razgovarati posetioci i građevina, onako kao što se danas, reklo bi se, već pomalo razgovaraju? (Bogdanovo pismo 1980.)

SVIJET BEZ SPOMENIKA

Ja sam gradio spomenike koji ne liče na spomenike. Nisam ih ni zamišljao kao spomenike. Spomenici podsjećaju na muku, na patnju, ali ništa ne definiraju, pogotovo ne u propagandnom smislu. Razbio sam socrealističku formu spomenika i ruski utjecaj tih godina, veoma proširen i prisutan u Jugoslaviji. Ja sam radio kontemplativne igrarije. Element igre sam uvijek volio. Dok sam ih gradio, priželjkivao sam svijet bez spomenika. Izvor: buka, 2014. (“Svjetlo riječi”, 2007.)

SPOMENICI KOJI SLAVE ŽIVOT

Ovi narodi su, čini se, stvoreni da pate i tu patnju nove generacije dodatno kompliciraju. Spomenici patnji su neiskreni, često glupi i komični. Takvi ne objašnjavaju više ništa, ne pozivaju ni na što. Želio bih svijet bez spomenika. Spomenike bi mogli zamijeniti apstraktni dijagrami koji slave život, podsjećaju na njegovu kratkoročnost… Sretan svijet je svijet bez spomenika. Filozofske i metafizičke ideje ne trebaju materiju. Svaki spomenik je pomalo agresivan. A sjećanja koja budi su uvijek opasna. Nemoguć je, naravno, svijet bez povijesti, ali trebalo bi graditi povijest pameti, ideja, senzacija, a ne povijest nadjačavanja. No, čini se da je to samo moja pusta želja! Izvor: buka, 2014. (“Svjetlo riječi”, 2007.)

BRISANJE EMOCIJE

Što se tiče emotivne povezanosti sa spomenicima, shvatio sam nakon rušenja Vukovara da bi ona bila amoralna i da ne smijem biti emotivno navezan. Kad je rušen Vukovar, rušili su ga oficiri koji su mi prije toga dijelili nagrade i priznanja. Spomenici nisu morali biti srušeni. No, svejedno, ja sam izbrisao emociju. To je bila moja moralna dužnost. Kad nema Vukovara, nemam pravo ni pomišljati na štetu na spomenicima. Izvor: buka, 2014. (“Svjetlo riječi”, 2007.)

SPOMENICI OPŠTIM VRIJEDNOSTIMA

Europa je zasićena spomenicima. U Europi ima prelijepih spomenika, ali danas oni imaju samo scenografsku, teatralnu vrijednost. Njihova emotivna vrijednost je iščezla. Tako se potvrđuje kako sve što je bilo tragično može postati i komično. To je sudbina svih spomenika koji nastaju iz ratova, iz patnje, iz bitaka. Kod mnogih starih spomenika više se nitko gotovo i ne sjeća, a niti se pretjerano zanima tko je tu protiv koga ratovao, i čemu zapravo ti spomenici. Zato bi trebalo graditi spomenike općim vrijednostima. Spomenike pameti, čestitosti i drugim vrlinama. No, moja je želja (utopija) svijet bez spomenika, svijet koji neće imati razloga graditi ih. Izvor: buka, 2014. (“Svjetlo riječi”, 2007.)

BIO SAM GRADITELJ

Bio sam graditelj. A graditelji, otkad je sveta i veka, grade po nalogu careva, kraljeva, velmoža, kondotijera, bankara. Posle, ako su bili valjani graditelji, njihovi se naredbodavci pominju, ukoliko se pominju, više po njihovim no po sopstvenim delima. Izvor: Nenad Živković, xxz magazin (2019), preuzeto iz knjige “Glib i krv”, 1992.

GALERIJA:

Čitajte naše članke, posjetite naš blog.