Bogdan, u posjeti Partizanskom (1997.)
Arhitekt Partizanskog spomenika u Mostaru suočio se nakon rata sa stanjem spomenika kojeg je sagradio 1959-1965, i na čijem ulazu se nadao jednog dana držati svoju urnu. Umjesto na Partizanskom spomen-groblju, Bogdan Bogdanović je sahranjen na Jevrejskom groblju u Beogradu.
O toj posjeti saznajemo iz jednog teksta Dragana Markovine
“(…) bilo mi je dirljivo kad mi je Borka Pavićević nakon jedne od najljepših promocija koju sam imao u njenom CZKD-u ispričala priču o njihovoj zajedničkoj posjeti Partizanskom groblju. Nisam znao da je arhitekt uopće više vidio svoj grad nakon rata, a posebno ne za okolnosti u kojim ga je vidio. Ne sjećam se više što mi je Borka rekla, je li to bila 1996. ili ova ista 1997., ali su uglavnom bili na nekoj konferenciji u Sarajevu i onda ih je jedan od dužnosnika UN-a obećao odvesti u Mostar da vide Partizansko. Došli su u tada vrlo rizičnu sredinu u džipu UN-a i uz pratnju par vojnika, popeli se na groblje, tamo dugo šutili i onda otišli. Nema ni potrebe da išta više od te šutnje znam, niti bi bilo kakve riječi išta preciznije mogle reći od duge šutnje. Sam izlazak Ukletog neimara je pak priča za sebe. Bogdanović je rukopis poslao poštom iz Beča, Predragu Luciću u Split, nakon čega je Predrag bio podvrgnut gotovo isljeđivačkom postupku na splitskoj pošti. Tamo mu uopće nisu željeli predati rukopis, nego su tražili da plati porez na njega, budući da će ga sigurno objaviti i na njemu zaraditi.” (2019) penbih.ba
Izvor: dokumentarac o Partizanskom spomen-groblju u Mostaru.
Bogdan će nakon posjete napisati svoje drugo pismo* Mostaru (odlomci):
“Osećao bih se bedno, kad bih ma i u magnovanju, dozvolio sebi da zažalim, na primer, za najraskošnijim delom svoje graditeljske mladosti – za Partizanskim spomenikom u Mostaru, danas kad više nema ni pravog, starog Mostara, ni mnogih mostarskih starih familija, čija su deca počivala na ovom časnom ratničkom groblju.” (…)
“(…) Sve što sam još mogao poželiti širokogrudo sam dobio, malo u šali, a malo i od zbilje, a to je pravo da kao počasni građanin Mostara, levo od ulazne kapije, predvidim skrivenu malu nišu i za svoju buduću kamenu urnu… Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče sa njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.” (1997.)
Bogdan Bogdanović na Partizanskom spomen-groblju. Uslikao Zlatko Serdarević, časopis “Most“.
*Bogdan Bogdanović je napisao dva pisma Mostaru, 1980. i 1997. godine.
Čitajte naše članke, posjetite naš blog.