Roditelji palih boraca Mostara: Salih-beg Bakamović (1885-1940), novinar, pisac i prevodilac
Salih-beg Bakamović, potomak mostarskih begova po kojima je i četvrt Bakamluk dobila ime, otac je Muhameda Bakamovića, palog borca koji se, makar simbolično, vratio na pradjedovsku zemlju.
Biskupova glavica, lokalitet na kojem je sagrađeno Partizansko spomen-groblje, prema historiografima prozvana je tako u narodu nakon što je 1906. godine po projektu Maksimilijana Davida izgrađena nova zgrada Biskupskog ordinarijata (popularno nazvana Biskupija). Do tog vremena, zemlja je bila u vlasništvu begovske porodice Bakamović, te se zvala Bakamovića glavica, a dio grada u neposrednoj blizini se i danas zove Bakamluk.
Izvor: Ahmet Kurt (2020): “Katastarsko snimanje Mostara 1881. godine” , list Hercegovina br. 19
Salih Bakamović (1885-1940) je jedan od tri sina Jusuf-bega Bakamovića, zemljoposjednika s kraja XIX i početka XX vijeka. Salih je stekao zavidno obrazovanje u Carigradu gdje je pohađao privatnu grčku gimnaziju, i započeo studij prava koji je nastavio u Beču na filozofskom fakultetu i fakultetu za orijentalnu filologiju, a zatim u Budimpešti završio Orijentalnu akademiju. Radio je na istoj akademiji kao predavač stranih jezika, a obavljao je poslove i za turskog konzula u Budimpešti i Beogradu. Bio je poliglota sa odličnim znanjem više jezika: francuski, njemački, turski, arapski, mađarski, italijanski, esperanto i perzijski jezik a djelimično grčki, španski i engleski. Usput je pisao i drugovao sa čuvenim pjesnikom Musom Ćazimom Ćatićem. Sastavljao je rječnike od kojih jedan, četverojezični, nije štampan, i u međuvremenu je i zagubljen, te je najplodotvorniji kao prevodilac. Kao član kruga vjerskih modernista, djelovao je kao pisac i prevodilac radova o reformizmu, panislamizmu, dekadenci muslimana, emancipaciji muslimanske žene i razvoju naprednih ideja u arapskom, turskom i bosanskom svijetu.
Bio je boem, okupljao društvo kraj Radobolje, a volio se baviti i zemljoradnjom. Smatra se da je u Mostaru zasadio prvu marelicu, posebnu vrstu kajsije. Svu zemlju je za života prodao a novac potrošio.
U godinama prije rata preselio se u Brezu gdje je radio njegov srednji sin Muhamed, zaslužan za podizanje ustanka u tom kraju. Salih je umro 1940. godine i nije doživio sinovljevo stradanje. Sahranjen je u Brezi, a njegovi posmrtni ostaci su preneseni u Mostar 1989. godine.
Muhamed Bakamović je od ustaša uhapšen u Sarajevu krajem 1941, odveden u logor Jasenovac, a zatim interniran u Norvešku. Zbog bolesti prebačen je iz logora Korgen (Nordland) u logor za bolesne Eisand (Øysand, Ejzajnd)* pored Trondheima. Tu je umro 21. aprila 1943. u dvadesetoj godini od “iscrpljenosti” (asthenia). Nakon rata, kada je napravljeno Partizansko spomen-groblje u Mostaru, Muhamedu je dobio spomen-ploču kao možda jedini pomen na ovog palog borca u svom rodnom gradu. Tako se, makar simbolično, vratio na nekadašnju pradjedovsku zemlju.
Muhamed Bakamović je jedan od četvorice boraca iz Mostara nastradalih u norveškim SS logorima. Njegovo ime je uklesano i na spomen-ploči u Trondheimu.
GALERIJA:
Fotografija: Salih-beg Bakamović i primjer knjige koju je preveo. Izvor. most.ba.
Otac i brat Salih-bega Bakamovića, odnosno djed i stric palog borca Muhameda Bakamovića. Izvor: Kajan, Ibrahim (2013): Mostarske vedute (13), Bakamluk.
Spomen-ploča Muhameda (Saliha) Bakamovića (prilikom obnove spomenika 2018. godine, i oštećena).
Izvori: Serdarević, Šemsudin Zlatko (2014): “Velikan iz Bakamluka” (časopis “Most”); Kajan, Ibrahim (2013): Mostarske vedute (13), Bakamluk.
Čitajte naše članke, posjetite naš blog.