Iz stare štampe: Bogdan Bogdanović, počasni građanin Mostara

Arh. Bogdan Bogdanović, autor Partizanskog spomenika u Mostaru

GRADIO POD TEMPERATUROM

Arhitekt Bogdan BOGDANOVIĆ je proglašen za počasnog građanina Mostara za praznik slobode 1966, kada je postao i dobitnik Nagrade “14. februar” za svoje vrhunsko ostvarenje – Partizanski spomenik.

“Pristupajući s najvećom odgovornošću ispunjenju želja građana mostarske opštine, arhitekta Bogdanović je s najvećim pijetetom i prisustvom umjetničke intervencije stvorio jedinstveno, potresno i snažno djelo, koje će ostati vječiti simbol Mostara i svjedočiti budućim generacijama o veličini narodne revolucije i doprinosu boraca mostarske opštine toj velikoj epopeji jugoslovenskih naroda – stajalo je u obrazloženju za dodjelu visokih priznanja. Bogdanović je godinama predano i najsavjesnije bdio nad realizacijom svoje umjetničke ideje da bi se ona što ljepše po cjelovitosti i arhitektonskom pogledu ukomponovala u mostarsko podneblje, u njegov kamen i vrelo sunce.”

A arh. Bogdanović o monumentalnom spomeniku, o njegovom cijenjenom djelu, reče i ovo:

“Graditelj mostarskog spomenika gradio ga je sa istinskim strahom. Ali, iz straha se rađaju katkad i hrabrost i drskost. Evo, zato, još jedne izjave graditelja: Ako i za koju svoju građevinu može da kaže da je građena pod temperaturom, kazuje to zasigurno za Partizanski spomenik u Mostaru. Pa ako neko od posetilaca i prijatelja ove njegove građevine nasluti tu temperaturu, biće to graditelju velika nagrada.

Spomenik u Mostaru je, ukratko rečeno – spomenik jednog grada. On name pre svega govori o Mostaru – borcu, o Mostaru – pesniku. Spomenik ponekad može da progovori o duševnoj i fizičkoj lepoti grada, da se njom nadahne. Nedavna istorija je pokazala da je Mostar – grad, bio grad – čovek, jedan borac, ista misao. Patriotska i humanistička solidarnost ovog grada u revoluciji je legendarna, a iznad svega, ona je istinita.

Mostar – grad – čovek nije ni mogao da shvati drukčije revoluciju do kao ovaploćenje načela života, i kao sliku budućnosti. Pa zato, ako se kaže da spomenik o kome je reč iskazuje veru u život, odaje se time priznanje posebnoj, složenoj i istovremeno jednostavnoj filozofiji mostarskog čoveka, i čoveka Hercegovine. To je pre svega nepokolebiva vera u život. U ime života su se gasili životi, u ime svetlosti i sunca zaklapale su se oči mladića i devojaka. Ali, i zaklopljene, one su ostale otvorene. Ovu misao sam svakodnevno saznavao, pratio je gradeći ovaj Spomenik. Drugim rečima, graditelj se ponešto i učio gradeći svoju građevinu.”

Izvor: “Sloboda”, digitalni arhiv B. Vučine.