Neobičan slučaj izgubljene spomen-ploče

… ili priča o tome kako se pjesnik Pero Zubac, ne sluteći sve dileme i trileme, našao u sred zavrzlame oko ukupnog broja spomen-ploča na Partizanskom spomen-groblju.

Procjena tačnog broja spomen-ploča na Partizanskom spomeniku u Mostaru se danas, iz objektivnih razloga, čini kao težak i nezahvalan zadatak. Razni izvori starijeg i novijeg datuma spominju oko 510-830 boraca, odnosno spomen-ploča na spomeniku. Poznato je i to da je Arhiv revolucije u Mostaru poprilično nastradao u proteklom ratu, a same spomen-ploče su lomljene i uništavane, pojedinačno i grupno, nebrojeno puta. Tako da se danas suočavamo sa nizom nedoumica po pitanju broja i imena na spomen-pločama.

Pored fotografija spomen-ploča kao nepobitnog dokaza o njihovom postojanju, dva druga najpouzdanija i danas korištena izvora imena palih boraca su dvije knjige objavljene osamdesetih godina prošlog vijeka:

brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980) i monografija “Spomenica Mostara 1941-1945.“, poglavlje “Pali borci” (objavljena sredinom osamdesetih).

Obe knijge sadrže spiskove palih boraca, s tim da brošura uključuje i fotografije oko 479 palih boraca na izbrojanih 628 imena, a “Spomenica” kratke biografije svih 648 boraca navedenih u tom spisku. U brošuri „Partizanski spomenik“ stoji da „ovaj spisak nije konačan, jer je u toku obrada podataka i za druge učesnike u narodnooslobodilačkom ratu“.

Međutim, spiskovi objavljeni u dvije knjige samo se djelomično preklapaju, odnosno 566 imena su zajednička na oba spiska. 62 imena u brošuri nisu u “Spomenici”, a 82 imena iz “Spomenice” nisu u brošuri. Sve zajedno, dobili smo 718 zasebnih imena boraca. Od toga, 645 su imali i dokaz spomen-ploče.

U oba slučaja na sadržaju knjiga su radile vrlo važne i pouzdane ekipe, sa dugogodišnjim iskustvom rada po ovom pitanju, poznavanjem tematike i velikim doprinosom svemu što nam je danas poznato o Partizanskom spomen-groblju. Ipak, danas nije lako objasniti zašto ima boraca na spisku bez spomen-ploče, i spomen-ploča sa imenom boraca koji nisu ni na jednom od ta dva spiska. Tako da na obe knjige vjerovatno treba gledati kao na dobre vodiče, ali ne i apsolutne istine u vezi tačnog broja spomen-ploča.

Jer, u međuvremenu je postalo očevidno da je postojao bar još jedan, treći, spisak, možda i više njih, kojim, na žalost, na partizansko.info ne raspolažemo. O postojanju takvog spiska najbolja potvrda su sedam spomen-ploča urađenih prilikom obnove 2018. sa imenima koja nisu bila u ovim knjigama (prilikom obnove, kao dokaz, korišteni su spiskovi iz brošure i tada još postojeće, često oštećene, spomen-ploče). To su bili ovi borci:

Još jedan dokaz postojanja trećeg spiska je neobičan i rijedak slučaj palog borca Luke G. CVITKOVIĆA (1915. Mostar – 1945. Martinovo Selo), koji, na žalost, nije dobio svoju spomen-ploču prilikom obnove 2018. godine, iz prostog razloga jer je tada vjerovatno zadugo nije bilo, a sam borac nije bio na već spomenuta dva izvora.

Tako da Luka Cvitković pripada vjerovatno manjoj grupi imena koja su naknadno dodavana, i kao takvi bili bi smješteni na najgornjoj terasi, pored fontane u obliku zupčanika, gdje su inače smješteni borci čija prezimena počinju na slova V-Ž.

fotografije spomen-ploče Luke Cvitkovića, snimljeno početkom 2000-tih, iz arhiva porodice Cvitković.

Na svu sreću, uz saradnju porodice palog borca Cvitkovića, partizansko.info je došlo do fotografija koje dokazuju da je Cvitković zaista imao spomen-ploču godinama prije zadnjeg rata, i da je ta ploča bila tu bar prvih godina nakon rata. Štaviše, snimak iz jednog dokumentarca služi kao još jedan vrlo prigodan dokaz.

snimak iz dokumentarca o Boganu Boganoviću sa spomen-pločom Luke Cvitkovića u kadru.

Sve to je bilo više nego dovoljno da uvrstimo borca Luku Cvitkovića na spisak na našem sajtu, vrativši ga tako među druge pale borce Mostara i okoline, gdje i pripada.

Za sada je ovo jedini slučaj ove vrste, odnosno nismo identifikovali druge moguće propuste iz grupe dodanih spomen-ploča sa (najgornje?) terase.

Međutim, priča tu ne završava. Enigmu nastavlja intervju sa Perom Zupcem iz 2016. godine u kom nam pjesnik otkriva sudbinu bliskih članova svoje porodice i jedan neobičan detalj:

“(…) Kad se otac oženio Božanom Pejičić, koja je tako zdušno do kraja svoga života brinula o nama, naša pomajka, koju su sestre zvale tetka, ona je dovela sina Slobodana, a otac njegov Mirko Pejičić je kao mladi mostarski partizan sahranjen na čuvenom belom Bogdanovom Partizanskom groblju u Mostaru, i on je, moj brat večni, bio moj najbliži i najbolji drug, sve do svog kraja, a mlad je, uspešan lekar, poginuo u svojoj dvadeset sedmoj godini, i on mi je bio, dakako ne jedina, veza sa Cnom Gorom, jer je Božana od Živkovića iz Straševine kod Nikšića, i on i ja smo leta provodili u Straševini kod njene sestre Jele i ujaka Vuka u Beogradu i drugovali sa braćom mojom Nikčevićima, Draganom i pokojnim Radojicom.”

Provjerili smo – na žalost, Mirko Pejičić nije ni na jednom od dva spiska palih boraca, niti mu je napravljena spomen-ploča 2018. godine prilikom obnove. Ako je učinjen propust, voljeli bismo ga dodati … a to je najlakše učiniti sa dokazom poput fotografije spomen-ploče.

Ukoliko raspolažete novom ili drugačijom informacijom po pitanju ukupnog broja spomen-ploča, molimo da nas obavijestite preko stranice Kontakt.