O “slavnoj generaciji” Veleža u Drugom svjetskom ratu

U nastavku – dijelovi članka iz mostarske “Slobode” o igračima i rukovodstvu “Veleža” nestalim u vihoru Drugog svjetskog rata. Među njima je osam narodnih heroja i veliki broj prvoboraca i nosilaca “Partizanske spomenice 1941. godine”. Mnogi imaju spomen-ploče na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru.

“(…) Mnogi tvrde da je generacija mostarskog kluba iz 1937. bila veoma talentovana. To kazuje i jedan od njenih igrača Meha Trbonja:

– Svaki je bio majstor, ni za jednog nije bilo fudbalskih tajni. Takvi talenti se rađaju jedanput u pola vijeka. Najprije zabrana rada kluba 1940, pa onda rat, spriječili su taj tim da dokaže da je najbolji čak u Evropi. Šteta je što ta naša generacija nije mogla da iskaže svoju pravu vrijednost.

Ali, ta slavna generacija Veleža dokazala se u NOB-u i revoluciji, s puškom u ruci.

Njih 77 fudbalera, iz te generacije hrabrih, žrtvovali su svoje živote za najsvetiju stvar na svijetu – za slobodu, za srećniji život današnjih i budućih pokoljenja. Oni su poginuli na ratištima i stratištima širom zemlje, tih 77 sportista:

“U septembru i oktobru 1941. cio naš tim otišao je u partizane, u Konjičko-mostarski odred, kasnije čuveni Mostarski bataljon. Svi smo ponijeli Veležove dresove sa velikom zvijezdom petokrakom”, iz sjećanja NH Mehe Trbonje.”

Neke od gore navedenih imena nalazimo na starim Veležovim fotografijama: “Generacija 1937.: poginuli u NOB-u: Mustafa Humo, Jaša Šantić, Ilija Terzić, Šerif Husrefović, Esad Fejić, Mehmed Šapuh, Muhamed Hadžiomerović. Svi osim Jaše Šantića i Ilije Terzića imaju spomen-ploču na Partizanskom. Preživjeli borci: NH Meha Trbonja, Fadil Buturović. Ivo Ćorić je proveo rat u Mostaru. Kako se ispostavilo, bio je svjedok poznatog vješanja pet talaca kod Doma zdravlja. O tome u članku “Svjedoci pričaju” (u prilogu).

Generacija 1938.: još jednom – Jaša Šantić, Muhamed Hadžiomerović, Šerif Husrefović, Ilija Terzić. Prema ovom izvoru, NH Mehmed Meha Trbonja stoji u odijelu desno.

U ovom stroju besmrtnih junaka su i funkcioneri:

Nikola Abramović Bjelica
Bjelavac Mustafa
Mustafa Bjelavac
Rudo Hrozniček
Mustafa Husković
Mustafa Humo
Božidar Karan
Hilmija Kreso
Lazo Radišić
Ahmet Rebac
Đorđe Salatić
Tošić Vaso
Vaso Tošić

U plejadi onih čija imena ostaju za nezaborav jesu i fudbaleri i funkcioneri koji su umoreni u kazamatima, u robijašnicama u predratnom razdoblju. Među njima su Gojko Božović, Mustafa Dedić, Muhamed Mičijević, Savo Neimarević, Risto Samardžić i Uglješa Janjić.

Uprava Veleža od 1922-1929. Neidentifikovano lice na fotografiji (sjedi skroz desno, s leptir-mašnom i označen sa “?”) je zapravo Savo Neimarević, otac palog borca Živote Neimarevića. Koliko su Neimarevići zadužili Mostari, pročitaj u ovom članku.

Kao znak zahvalnosti, kao znamen na ove odvažne revolucionare i borce za slobodu i čovjekovu sreću podsjeća i Spomenik koji se uzdiže na stadionu pod Bijelim brijegom. (…)”

FOTO-GALERIJA:

1939.
1933.

Članak “Vazda s loptom i petokrakom”, “Sloboda”, 24.3.1984. Zahvaljujemo CIDOM-u i digitalnom arhivu B. Vučina na ustupljenom materijalu.

Fotografije “Veleža”: knjiga “Velež 1922-1972” i CIDOM. Fotografije spomen-ploča: S. Demirović (2018).

Povezani članci:

Refik Hamzić: Svjedoci pričaju – zapisi o vješanju pet talaca u Mostaru 19. 11. 1943. godine (2. dio)