Bogdan im je podigao dva spomenika: borci Mostara nestali na stratištima Jasenovca i Stare Gradiške

Spomenicima u Mostaru i Jasenovcu zajednički su na desetine ubijenih i arhitekta koji je njihovoj borbi i stradanjima izvajao umjetnički spomen na obje lokacije. Pedeset devet imena na Partizanskom spomeniku u Mostaru pripadaju ljudima koji su okončali svoje živote u kompleksu koncentracionih logora Jasenovac i Stara Gradiška.

Bogdan Bogdanović je projektovao preko 20 spomenika žrtvama fašizma širom Jugoslavije, a među najpoznatijim su Kameni cvijet u Jasenovcu i Partizansko spomen-groblje u Mostaru. Sam arhitekta je uporedio rad na ova dva projekta u svojim pismima Mostaru 1980. i 1997. godine, uočavajući za sebe bitne razlike.

“Ako su Mitrovica, Prilep, Kruševac, Jasenovac spomenici u pejzažu, nedeljivi od sunca, magle, vode, trave – ovo (Partizansko spomen-groblje, prim.a.) je spomenik gradskog pejzaža i prostora (…)”, pisao je Bogdan 1980. godine, da bi 1997. dodao:

“Za razliku od poslova oko uređenja Jasenovca, koji su iz premnogih razloga za mene bili vrlo mučni, odlasci u Mostar, prenosili su me u sasvim drugačiji svet poezije i zbilje. Uspomene na jedan bivši logor uništenja (Vernichtungslager), ma koliko da sam od njih bežao, pretvarale su se često u stanje produženog, jedva podnošljivog stresa. Naprotiv, gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim “novim prijateljima”, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole. Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina, taj nekad najlepši i najsmeliji most na svetu, delo božanske graditeljske statike, pred kojom je mali Bogdan bio sićušan kao pred natprirodnom pojavom.”

Procjenjuje se da su 323 Mostarca nastradali u koncentracionim logorima, a od njih oko 90 ima spomen-ploču na Partizanskom spomen-groblju, a dvije trećine tog broja su borci, aktivisti i simpatizeri ubijeni u Jasenovcu ili Staroj Gradišci. Među žrtvama Jasenovca su i djeca Ćamile Jelin-Delić.

Prilog: Biografije rodoljuba stradalih u Jasenovcu i Staroj Gradišci i drugim koncentracionim logorima.

Pali borci Mostara i okoline stradali u Jasenovcu i Staroj Gradišci:

* Za Hajriju Bašagić postoje zapisi da je streljana na Ovojcima, kao i da je ubijena u Jasenovcu.

Od stradalih rodoljuba nisu imali spomen-ploču: Fahira Ćišić, Aleksandar Golo, Mehmed Grebo.

**Nastradala zbog učešća muža i oca, Ćamila Jelin-Delić i djeca, odvedeni su se “njezin muž Ahmed Jelen, domobranski glazbenik, odmetnuo u partizane”:

Povezane stranice:

Rudolf Hrozniček: Policijski karton iz logora Danica