Sjećanje na palog borca: Mehmed Ćehajić, pravednik među našim narodima

Među preko 700 palih boraca Mostara neobičan je primjer Mehmeda Ćehajića, policijskog činovnika koji je spasio živote preko stotinu ljudi u nevolji. Po svemu sudeći radio je samoinicijativno, po svojoj savjesti, bez pripadnosti pokretu otpora, što njegovu žrtvu i podvig čini još većim. Ovo su kratke crtice o čovjeku koji bi u nekoj drugoj zemlji, s nekim drugim spašenim ljudima, postao “pravednik među narodima”.

O tome koliko i kako je Ćehajić spašavao prognane mostarske Srbe i na koji način je skončao život, saznajemo iz zapisa Karla Drage Miletića.

ODLOMAK IZ LITERATURE:

(…) Koristeći razne veze, pojedine mostarske porodice su se prebacile do Srbije, koristeći razne kanale i mogućnosti dobijanja propusnica – od pojedinačnih podmićivanja ustaških funkcionera, do angažovanja dobronamjernih ljudi u Beogradu, sve do dobronamjernosti policijskog organa – osoba zaduženih za izdavanje propusnica u Mostaru.

Naime, Mehmed Ćehajić, policajac od 1931. godine, a u Mostaru od 1936. godine, radio je na odjeljenju legitimacija, pa ga je preuzela policija tzv. NDH.

Ovaj tihi čovjek falsifikovao je, a ponekad prevarom pretpostavljenih dobijao originalne potpise na propusnice koje su ilegalno dostavljane interniranim porodicama. Na blanko propusnice, kakve su internirci dobijali od Ćehajića, upisivali su više osoba, odnosno onoliko koliko je imena moglo stati na neodštampani dio propusnice.

Ćehajićevo djelovanje nije ostalo nezapaženo ustaški nastrojenim policajcima, pa je jedan od njih, Glavaš, podnio prijavu velikom županu.

Primijetivši da se oko njega steže obruč nepovjerenja, Ćehajić je iscenirao provalu u svojoj kancelariji, ali bez uspjeha. Upravitelj redarstva Mate Roko je naredio da se hapsi.

Prilikom komisijske primopredaje, između Ćehajića i Franje Kikaša, redarstvenog detektiva i poznatog ustaše – koljača, koga je Roko odredio da preuzme dužnost od Ćehajića, nije se moglo ustanoviti koliko formulara za propusnice nedostaje, ali je naznačeno da taj broj nije manji od 40. Ako se uzme u obzir da je na jednu propusnicu išlo po troje i četvoro interniraca, može se ocijeniti koliko je ljudskih života spasio Ćehajić na ovaj način.

Na žalost, jedna osoba, korisnik ovako dobijene propusnice, na saslušanju kod Roka, teretila je Ćehajića da je njoj i još za dvije porodice izdao propusnice. Uz to, ne shvatajući koliko time nanosi štete svome spasiocu, izjavila je da Ćehajić za tu uslugu nije htio od nje da primi niti jedan dinar. Time ga je automatski svrstala u grupu političkih protivnika ustaškoj vlasti.

Ćehajića su dugo zadržali u mostarskom zatvoru, tukli, ispitivali, vodili u Dubrovnik* na suočenja i konačno ga predali sudu u Mostaru, koji ga je nakon rasprave, “zbog nedostatka dokaza” pustio na slobodu. Otišao je u Banja Luku, odakle je kasnije sud dobio obavijest da je 3. februara 1943. godine umro**.

*) Prema porodičnim sjećanjima, Ćehajić je jedno vrijeme je proveo i u zatvoru u logoru Mamula. Njegovo ime se ne spominje na spisku zatvorenika kojeg su nakon rata sastavili bivši logoraši, što bi mogla biti još jedna indikacija da zaista ni sa kim nije bio povezan. (prim.a.)

**) Mehmed Ćehajić, sin Mustafe, rođen 1899. u Bosanskoj Dubici, oženjen, otac četvoro djece. Prema podacima Arhiva Hercegovine i SUBNOR-a Mostar, Ćehajić je odveden u ustaški koncentracioni logor, gdje je likvidiran.

Izvor: Karlo Drago Miletić, članak u knjizi “Hercegovina u NOB br. 2“, str 117.

PRILOG: