Tragom graditelja Partizanskog – dubrovački klesar Ivo Biočina (In Memoriam): Bogdan me puno volio…
Ivo Biočina (1935-2019), jedan od graditelja Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Fotografija: “DuList“.
Meštar Ivo Biočina – umjetnik, kipar, klesar i kamenar – dolazi iz bračke porodice sa dugom klesarskom tradicijom, a sa ocem se preselio u Dubrovnik nakon Drugog svjetskog rata. Često je isticao pred kamerama da su „i otac i nono i pranono“ bili klesari, a sam se preko 60 godina bavio kamenoklesarstvom.
Svjedočio je više puta da se „sa pet godina zaljubio u posao, gledajući svog djeda kako radi s kamenom“. Zanat je ispekao kod Italijana Giovannija Collonne koji je imao radionicu na dubrovačkom Boninovu, i s kojim je radio na obnovi Kneževa dvora. Potom se priključio klesarskoj zadruzi ispod Dominikanaca u starom jezgru Dubrovnika. 1962. godine otvorio je samostalnu radionicu. Dugo godina je imao atelje-radnju na tom mjestu, ali je morao napustiti prije desetak godina. Ipak, prijatelji su mu pomogli da dobije novi prostor ispod skalina na ulazu s Pila. U toj radionici su nastale brojne skulpture, suveniri i umjetnine od kamena.
“Nikad čovjek ne bi radio nešto što je teško, a da ne voli. To je tradicionalni zanat. Moji su to radili generacijama i generacijama, otac, nono, pranono. Čak smo na Braču imali i svoj kamenolom prije sto, dvjesta godina. Na Braču još ima klesara, tamo je i klesarska škola gdje su me prije nekoliko godina zvali da budem profesor, ali u Dubrovniku gotovo da i nema više nitko. Moji su došli s Brača poslije Drugog svjetskog rata kao klesari, za poslom. Tu sam odrastao i učio zanat kod jednog Talijana, Giovannija Collonne koji je imao radionicu na Boninovu, a kad sam izučio, došao sam u klesarsku zadrugu ispod Dominikanaca. Ovdje volim ljude, i oni vole mene. ” (“Slobodna Dalmacija“)
Puno je volio svoju struku. Klesao je najviše u bračkom kamenu od kojeg je građena i Bijela kuća, a zbog svoje vještine prozvan je „Mikelanđelom“. Sarađivao je sa poznatim kiparima, poput Marijana Kockovića, Frane Krišinića, Paje Mitrovića, te Koste Radovanija, s kojim je radio na kipu Sv. Petra u sklopu izgradnje monumentalnog kompleksa crkve i zvonika sv. Petra na Boninovu. Radio je i one koji, po njegovim riječima, „danas nisu popularni“ – Partizansko groblje u Mostaru, te spomenik Pijavičino na Pelješcu, „svuđe, gdje je ko zvao“.
“Kamen kad nije zdrav, on muklo zvuči, inače zvoni… Kad sam radio Partizansko groblje, bilo je jedno dvadeset klesara Korčulana, Bračana. Glavni je bio Bogdan Bogdanović. On je kad je dolazio, slušao je pola ure nas klesare. To je kao muzika. Ima tu stotinu alata.“
Radio je isključivo ručno. Nabavio je jednom neku mašinu, ali, prema sopstvenom priznanju, „nije je znao ni upaliti“. A kamen je poznavao u dušu:
„Sunce uništava kamen … Kažu, nema kraja. Ima, svemu ima kraja, pa i kamenu, jer on ne podnosi razne temperature. Naš kamen puca na niskim temperaturama i hladnoći negdje na sjeveru, isto kao što granit ne podnosi ove naše temperature.“
S Bogdanom Bogdanovićem, arhitektom Partizanskog spomen groblja u Mostaru, bio je prijatelj i kolega.
„S njime sam radio većinom groblja, ova partizanska. Ja sam jedan svoj dobar vijek odradio u Mostaru na Partizanskom spomen-groblju. Sve što je trebalo odraditi u Mostaru u kamenu, to sam sve ja napravio.“ (dokumentarni film)
Godinu dana pred smrt, 2018. godine, dao je intervju „Dubrovačkom vjesniku“. Prenosimo dijelove tog razgovora koji su se odnosili na Partizanski spomenik u Mostaru.
„- Radili ste i s puno velikih, priznatih kipara, Franom Kršinićem, Kostom Radovanijem, Mitrovićem…
-…i Bogdanom Bogdanovićem, Marijanom Kockovićem, sa svima njima. S Bogdanovićem sam radio partizansko groblje u Mostaru i još puno stvari. Tada sam jedino i bio izvan Grada i tamo upoznao ženu. Tražili su onda klesare po cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji za spomenike.
– I kako je bilo raditi s Bogdanovićem, on je u svoje vrijeme bio kipar s najviše posla i radio je velike stvari?
– Najviše sam radio s njime, on je bio profesor, akademik, a poslije i gradonačelnik Beograda. Puno je spomenika radio, u nas je najpoznatiji Kameni cvijet u Jasenovcu, ali imao je posla i po cijeloj Europi. Želio me je čak voditi u Afriku radi nekoga posla koji je tamo dobio. Nisam htio ići. On me je puno volio i rekao je da poslije njegove smrti samo ja mogu popravljati njegove spomenike.“
Meštar Biočina je s vremenom je postao prepoznatljiva, „nezaobilazna slika Grada“. Turisti su često zalazili u njegovu dekorativnu kamenoklesarsku radionicu, „više nego u muzej“. Po dobrom dubrovačkom običaju, kad bi odlazio na kafu, radnju ne bi zatvarao, nego bi preko vrata stavio metlu, jer je imao vjeru u ljude.
Opisan je kao „najpoznatiji i najdugovječniji dubrovački klesar“, „omiljeni lik grada“, „zaštitni znak Dubrovnika čija je radnja bila jedan od posljednjih tradicionalnih obrata u povijesnoj jezgri“, kojem je „ljubav prema klesarstvu bila u genima“. I kao posljednji dubrovački boem, „duhovit čovjek“, koji „uvijek ima vic, spreman odgovor na sve“.
Preminuo je 2019. godine u 83. godini života. Njegov posljednji ispraćaj je bio na groblju Boninovo, gdje je izučio zanat i izgradio svoju skulpturu sv. Petra kojom se posebno ponosio.
Izvori: https://www.liberoportal.hr/vijesti/tuzna-vijest-napustio-nas-ivo-biocina (pogledajte i video); https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/hrvatska-i-svijet/isklesao-sam-svetog-petra-na-boninovu-tako-sad-imam-kljuceve-od-raja-537532 ; https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/kultura/napustio-nas-je-ivo-biocina-kamenoklesar-s-kljucevima-od-raja-604399
Dokumentarni filmovi Dubrovačke televizije: “Dubrovački umjetnici: Ivo Biočina” (2014) i “Ivo Biočina” (2010).
GALERIJA:
Meštar Ivo Biočina kroz godine:
Izvor: Dubrovačka televizija, dokumentarni film o Ivi Biočini.
Meštar Ivo Biočina u poslu:
Kad bio otišao po kafu, meštar Biočina ne bi zatvarao radnju, već samo postavio metlu. Izvor: dokumentarni film Dubrovačke televizije o Ivi Biočini.
Neki radovi meštra Biočine, iz njegovog ateljea u Dubrovniku, i kip sv. Petra u Boninovu:
Izvori: dokumentarni filmovi Dubrovačke televizije: “Dubrovački umjetnici: Ivo Biočina” (2014) i “Ivo Biočina” (2010).
Ivo Biočina je radio na partizanskim spomenicima u Mostaru i na Pelješcu. Oba spomenika danas trpe vandalska oštećenja.
Fotografije: gornji red – spomenici palim borcima u Mostaru i na Pelješcu u vrijeme izgradnje (1965. i 1987.). Mnogo je lijepih detalja na Partizanskom spomeniku u Mostaru – možda je na nekim sa ovih slika radio baš meštar Biočina.
Ivo Biočina u štampi:
Isječak iz intervjua sa Bogdanom Bogdanovićem, gdje se spominje Ivo Biočina (1965):
Izvor: list „Borba“, 26.9.1965., članak “Spomenik u kamenom moru”
Otvaranje spomenika sv. Petra (1991.)
“Prema ideji uglednog umjetnika Radovanija kip težak tri tone isklesao je u kararskom mramoru Dubrovčanin Ivo Biočina”. Izvor: “Slobodna Dalmacija“, 28.6.1991.
Izvor: “Slobodna Dalmacija“, 13.5.2012.