Odrastanje u Drugom svjetskom ratu: Muhamed Kreso (video)
Za potrebe američkog muzeja Holokausta, borac Mostarskog bataljona Muhamed Kreso priča o ratnim godinama, odrastanju pod okupacijom, te događajima kojima je prisustvovao kao omladinac (2007).
Izvor: United States Holocaust Memorial Museum, Oral history interview with Muhamed Kreso, 2007, Accession Number: 2007.504.2.30 | RG Number: RG-50.586.0030: https://collections.ushmm.org/search/catalog/irn44633
IZDVAJAMO:
„Zanimljiv je jedan događaj u našoj mahali gdje je ta mladost mahale odigrala jednu vrlo pozitivnu ulogu. Porodica Kovačević, starog Đorđa* koji je bio vojni majstor, i njegovog sina Boru odmah su ubili, ali je ostao stariji sin koga je poveo jedan od ustaša, a iz suprotnog pravca prema njima naišao je jedan momak, stari komunista, geometar po struci, koji ga je zaustavio i pitao: „Gdje vodite toga čovjeka?“ „U zatvor.“ „Pa zašto“ „Ovo je Brana Kovačević, imam nalog da ga uhitim.“ „Eto kakvu grešku pravite. Ovo nije Brana Kovačević, ovo je … pa je rekao muslimansko prezime.“ A dok su oni vodili raspravu grupa od dva tri kruga oko njih mladića i djevojaka iz mahale su zatvorili put ustašama… On je jedva dočekao da se počne izvinjavati i Džemalu koji ih je zaustavio a i Brani. I Brana je tako spašen, prebačen je u Nevesinje i tamo je nastavio sa radom… Tu sam ja bio jer je to skoro pa pred mojim kućnim vratima bilo.“
* Misli se na Ristu Kovačevića koji je bio predratni puškar, i njegove sinove Borivoja i Branu.
“Ja sam se rodio u Donjoj mahali a tamo su žrtve neizmjerne. Između ostalih porodica nekog Ahmeda Jelina koji je otišao u Partizane. Ustaše su odvele njegovu suprugu**, kćerku od 12 godina, drugu kćerku od šest godina i treću kćerku od osam mjeseci, i sve ih ubili u Jasenovcu… To je vidjelo pola mahale… Mahala je tugovala do kraja rata.”
** Misli se na palog borca Ćamilu Jelin-Delić.
„Prvi plakat kojeg se dobro sjećam je porodica Zlatke Vuković. To je prvi oružani otpor u gradu, početak*** jula 1941. To je početak rata. Ona je bacila bombe da bi spasila svoga sina i njegove drugove koji su pobjegli kad su ustaše opkolile kuću. Oni su ubili Zlatku a sutradan su uhvatili Slobodana, njenog sina, uhvatili i njega, skupa sa sekretarom komiteta KP za Mostar, Jusufom Čevrom i onda je bio prvi plakat.
Obadvoje su bili miljenici mahale, a oni kažu „poznati razbojnici“, sve najpogrdnije o njima. Ali smo i mi reagirali. Kad smo u septembru pošli u Gimnaziju, mjesni komitet je podijelio omladini jedan tekst u kojem kaže: “nemojte nikad zaboraviti, kad gazite to stepenište u gimnaziji, gazite po mjestima kud su oni svukli Slobu i Jusufa, za noge a glava im lupala o stepenice, pa sa drugog sprata do prizemlja”. Naravno bili su mrtvi u po puta. (…)”
POVEZANI ČLANCI: