Odrastanje u Drugom svjetskom ratu: Erna Cipra (video)

Erna Cipra, rođ. Danon, (1933-2017), dugogodišnja predsjednica mostarske jevrejske zajednice, priča o prvim danima fašističkog režima, progonu od Mostara do Raba, utočištu koje su pružili partizani.

Pogledajte cijeli video:

Izvor: United States Holocaust Memorial Museum, Oral history interview with Erna Cipra 2006. (in BSC), Accession Number: 2007.504.2.4 | RG Number: RG-50.586.0004, https://collections.ushmm.org/search/catalog/irn44600

Izdvajamo:

“(…) Moram da kažem da sam početkom Drugog svjetskog rata bila dijete i doživjela sam ga kao dijete. Može biti da neke stvari nisam shvatila ozbiljno dok nisam izričito osjetila to, kakav je taj Drugi svjetski rat, posebno kad je u pitanju jevrejski narod i sve što je vezano za genocid. Ja sam kao dijete, i kao svi Jevreji u gradu Mostaru, morala da budem obilježena. Ja sam nosila oznaku Ž Židov i zvijezdu Magen David naprijed i nazad na leđima. Išla sam u prvi razred osnovne škole i jedina u razredu sam bila obilježena. To kao dijete sam doživjela jako, jako teško. … Ja sam uvijek išla u školu jednom te istom ulicom od kuće do škole. Kada su me obilježili, mene je bilo stid ići tom ulicom i ja sam išla daleko preko nekog groblja, gdje su me manje mogli vidjeti i pretrčala bih do svoje škole. Ja to uvijek pričam, i ne mogu i sada da ne kažem. Kasnila sam u školu da bi me moj učitelj pitao: “Zašto, mala Danon, kasniš?” I ja sam plakala. Ja se toga sjećam vrlo dobro, i rekla sam da kasnim jer ne idem onom ulicom kojom sam išla, jer sam obilježena, pa idem sada okolo. Tada se moj učitelj koji je bio Hrvat, Zubac se zvao gospodin, okrenuo razredu i rekao: “Ko bude malu Danon dirao, dobiće batine” (tada su se davale i batine). A meni je kazao: “Drago dijete, idi ulicom kojom si išla i budi ponosna što si obilježena. A sutra ću ja metnuti veliko H – Hrvat, naprijed i nazad na leđima, obilježiću se i s tobom za ruku ću preći preko glavnog mosta”. Kada je to meni rekao moj učitelj, ja nisam više išla okolokole, niti sam išla daleko dužom stazom, da tako kažem, nego sam dalje išla onako kao sam išla. To je meni ostalo u takvom sjećanju, jer moj učitelj koji je bio Hrvat, isto tako je mogao da ode sutra u logor, jer se suprotstavio tadašnjem sistemu i režimu koji je obilježavao ljude, da li su druge rase, vjeroispovjesti, konfesije …”