Iz stare štampe: Arhitekta Arhitekti – Najdhart o Bogdanovićevom spomeniku

Proslavljeni sarajevski arhitekta bio je predsjednik žirija za prvu nagradu “Borbe” za arhitekturu i urbanizam 1965. godine. U užem izboru konkursa je bilo i Partizansko spomen-groblje u Mostaru.

List “Borba” objavio je 1966. godine rezultate prvog konkursa za najbolje djelo iz arhitekture i urbanizma u Jugoslaviji 1965. godine. Žiri je ocjenjivao isključivo objekte realizovane u 1965. godini. U užem izboru te godine su bili: Centralno groblje i mrtvačnica u Sarajevu, hotel “Oliva” u Petrovcu na Moru, motel “Sljeme” u Rijeci, Generalni urbanistički plan Skopja, Reaktorski objekat instituta Jožef Štefan u Ljubljani i – Partizansko-groblje u Mostaru.

Većinom glasova žiri je odlučio da se arhitektonsko rješenje Ivana Vitića iz Zagreba za motel “Sljeme” nagradi kao najbolje “za proteklu godinu u Jugoslaviji jer se autor najviše približio usvojenim kriterijumima”.

Za rad Bogdana Bogdanovića napisano je: “Partizansko spomen-groblje u Mostaru, prema mišljenju žirija, predstavlja svojevrsno ostvarenje spomeničke arhitekture. Arhitekt Bogdan Bogdanović se služi velikom arhitektonskom orkestracijom, kojom postiže snažne arhitektonske efekte spomeničkog karaktera.”

Predsjednik žirija Juraj Neidhart nekoliko mjeseci kasnije napisao je za “Borbu” osvrt na ocjenjivane radove. Mlađem kolegi Bogdanoviću poručio je “što više zelenila”.

(odlomak iz članka J. Neidharta)

“… Urbanisti Mostara trebalo je da projektantu partizanskog spomen-groblja daju pejzažne smernice kako bi se sačuvalo što više zelenila u gradu, s obzirom da je okolina Mostara i onako ogroman goli krš. U tom slučaju verovatno bi projektant odustao od ideje kamenog brda, ili bi ga znatno smanjio.

Pa ipak, ne možemo se oteti utisku da su uloženi veliki napori u traženju novog i specifičnog izraza u arhitekturi. Kada je reč o Partizanskom spomen-groblju u Mostaru, o Modernoj galeriji u Novom Beogradu i o TV-tornju na Avali, onda se može govoriti o beogradskoj školi, koja se odlikuje smelošću, temperamentom i potpuno slobodnim arhitektonskim tretmanom (…)”

izvor: list “Borba“, 3.6.1966.

Možda je prijateljska kritika starijeg kolege doprinijela odluci da se jače pošume i urede velike površine oko Partizanskog spomen-groblja, posebno zasade lokalnim biljem. Mnogim posjetiocima kasnijih godina su ostale u sjećanju lijepo uređene zelene površine oko kamenog grada.

PRILOZI:

Cijeli tekst J. Najdharta “Ne samo krov nad glavom” (Izvor “Borba“, 3.6.1966):

O “Borbinoj” nagradi za arhitekturu i urbanizam 1965. godine i radovima iz užeg izbora:

list “Borba“, 20.2.1966.

O autoru “Borbinog” članka:

prof.arh. Juraj Najdhart, arhitekt, urbanist, teoretičar i pedagog, rođen u Zagrebu 1901. Arhitekturu je studirao u Beču, nakon studija radio je u Behrensovom ataljeu u Berlinu, te kod Le Corbusiera u Parizu. Na poziv arhitekte Dušana Grabrijana prešao je u Sarajevo 1939. gdje ostaje do kraja života.

U svom stvaralaštvu vodio se načelima narodne tradicije koja je proizilazila iz kulta komšiluka (po mjeri čovjeka). Među njegove prepoznatljive radove ubrajaju se: Filozofski fakultet, Dom izviđača, urbanističko rješenje jezgre Marijin dvor, Zgrada Parlamenta u Sarajevu i brojne druge, a gradio je i po drugim gradovima.

Od 1953. bio je profesor Arhitektonsko-urbanističkog fakulteta, potom član JAZU i ANUBiH. Umro je 1979. godine u Sarajevu.

/fotografija: http://museuminexile.com/index.php/neidhardt/