Spomenici NOB-a među znamenitostima Mostara do 1965. godine
Brošura “Znamenitosti Mostara” (1965.) otkriva čitaocima niz spomenika NOB-a koji su podignuti u Mostaru do 1965. godine.
PARTIZANSKO SPOMEN-GROBLJE – 1965. (Na Biskupovoj glavici)
“Povodom 20.godišnjice oslobođenja Mostara, na Dan formiranja Mostarskog bataljona, 15. septembra*, biće otkriveno grandiozno Paritzansko spomen-groblje po projektu Bogdana Bogdanovića, inženjera arhitekture iz Beograda.”
*Napomena: Partizansko spomen-groblje je otkriveno 25. septembra 1965, a ne 15. kako je najavljeno u brošuri.
BISTA RADE BITANGE
Rade Bitanga, grafički radnik (Mostar, 1888. – Lepoglava, 1941.), jedna je od istaknutih revolucionarnih ličnosti predratnog Mostara. Poslije šestojanuarske diktature u Beogradu osuđen na tri godine robije u Sremskoj Mitrovici, a poslije demosntracija u avgustu i septembru 1940. godine interniran je u Lepoglavu. Ubijen je nakon što su ustaše preuzele vlast 1941. godine.
Njegovu ženu Darinku objesili su Nijemci u Mostaru novembra 1943, a ljeta te iste godine sin Nedjeljko poginuo je kao borac.
Sve troje imaju spomen ploče na Paritzanskom spomen-groblju.
Poslije rata jedan grafički zavod u Mostaru nazvan je po Radi Bitangi. Povodom 20-godišnjice oslobođenja Mostara 1. maja 1965, radni kolektiv Grafičkog zavoda „Rade Bitanga“ otkrio je pred zgradom bistu revolucionera čije ime nosi. Bista je bila rad akademskog vajara Nikole Njirića. Bista je nestala tokom posljednjeg rata.
KUĆA ŽIVOTE NEIMAREVIĆA (Bjelušine)
Jula mjeseca 1941. (po drugim izvorima avgusta) iz ove kuće krenuo je prvi partizanski odred. Tokom cijele NOB-a iz nje su polazile mnoge grupe i pojedinci.
Života Neimarević (Mostar, 1920. – Bileća, 1942.), sin Save Neimarevića, poznatog mostarskog revolucionara, kome se u SSSR-u zameo trag, pošao je među prvima u partizane.
HUMINA KUĆA (Ulica Adema Buća – Ćemalova)
U ovoj kući, mjeseca jula 1941. održan je istorijski sastanak Oblasnog komiteta KPJ na kome su doneseni zaključci o podizanju ustanka u Hercegovini, odlasku u partizanske odrede i sakupljanju oružja. Sastanak je održan u prisustvu Avde Hume, člana Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH. Svi članovi Oblasnog komiteta dali su svoje živote za vrijeme NOB-a. Godine 1947. na kući je podignuta spomen-ploča.
KUĆA GOJKA VUKOVIĆA (Ulica Gojka Vukovića)
Komunisti zatečeni u ovoj kući na sastanku partijske ćelije Donja mahala, pružili su prvi oružani otpor u gradu 31. jula 1941. Tom prilikom uhapšeni su i odmah streljani: Vuković Zlatka, Sefić Ahmed, Popović Vera i Dejan. Sutradan su uhvaćeni Jusuf Čevro, sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Mostar i Slobodan Vuković, sin Gojka i Zlatke Vuković.
Gojko Vuković, limarski radnik (Mostar, 1887. – Mostar 1934.): Rano se počeo baviti pitanjima radničkog pokreta. Ima udjela u formiranju prvih radničkih sindikalnih i socijal-demokratskih organizacija u Mostaru. Učestvuje u Kongresu ujedinjenja (Beograd, 1919.) i zalaže se za stvaranje KPJ. Proučavao je radnički pokret u Austriji, Grčkoj i Bugarskoj, gdje se upoznao sa Georgijem Dimitrovom. Na Vukovarskom kongresu 1920. izabran je za člana CK KPJ. Učestvuje na II partijskoj konferenciji (Beč, 1923.), a 1926. i na III kongresu u Beču. Prisustvovao je IV kongresu Kominterne u Mostkvi 1928. Često proganjan i hapšen. Nakon izdržavanja trogodišnje robije u Sremskoj Mitrovici 1929, poginuo nesretnim slučajem.
Lijevo: kuća Gojka Vukovića u Donjoj mahali pred renoviranje, desno: renovirana kuća.
ILEGALNA ŠTAMPARIJA (Kanjina ulica)
Za cijelo vrijeme okupacije u kući porodice Muštović bila je smještena, i neprekidno radla, Tehnika MK KPJ. Spada u red rijetkih štamparija u zemlji koje nisu otkrivene. Osim odraslih članova proodice, niko nije znao gdje je Tehnika smještena. Maketa se nalazi(la) u Muzeju Hercegovine.
MUZEJ HERCEGOVINE – 1950. (Ulica maršala Tita)
“Prikupljen je materijal iz NOB-a Mostara i Hercegovine, otkupljena je fototeka Zimole, nabavljene narodne nošnje, proizvodi mostarskih kujundžija i ostalih esnafa i priređivane su izložbe, da bi povodim 10-godišnjice oslobođenja Mostara – 1955, grad dobio svoj prvi muzej – Odjeljenje NOB-e i Etnografsko odjeljenje. Posebnu pažnju privukle su fotografije preko 800** palih boraca – herojskog Mostara.”
** Ova brojka se čini preuveličanom i smatra se da je u Muzeju bilo najviše oko 400 fotografija boraca iz Mostara, i još 50 fotografija narodnih heroja iz cijele Hercegovine.
Izvor: “Znamenitosti Mostara” (1965.)