Prvi pjesnički koraci Mensura Seferovića (logor Visco di Udine, 1943.)

Mensur Seferović (Mostar 1925 – Čikago 2020), mostarski skojevac i partizan, posljeratni novinar, istoričar, književnik i publicista, oprobao se po prvi put u književnosti kao sedamnaestogodišnji zatvorenik italijanskog logora Visco di Udine. Kad su nakon kapitulacije Italije 1943. godine zatvorenici pušteni, Mensur i niz Mostaraca su prešli slovenačku granicu i pridružili se partizanskom odredu “Ljubo Šercer”. Neki od poginulih Mensurovih saboraca imaju spomen-ploče na Partizanskom spomen-groblju.

U prilogu je pjesma “Logorske refleksije” zapisana autorovom rukom. Prema Mensurovoj kćerki Seleni, ovo je “prva pjesma iz logora Visco di Udine kojom je počeo svoju književničku karijeru i završio pjesmom posvećenoj našoj mami, njegovoj ženi i jedinoj velikoj ljubavi.”

Zahvaljujemo porodici Seferović koja nam je ustupila ovaj rijedak dokument iz porodične archive.

Fotografije: Selena Seferović, https://campoconcentramentovisco.altervista.org/home-4/

Tekst pjesme:

Logorske refleksije

Zvijezde nebeske daleke
što me svake noći obilaze
u logoru Visco di Udine
i noćas rane moje previjaju.

Mostarske djevojke cerničke
prva  djevojka moga poljupca
moje munje zavjetne
bljesnuše i u ovoj crnoj noći.

Spletoše se ruke i noći maglene
odnesoše logorske žice dvoredne
i kule betonske mitraljeske prijeteće
reflektore i pse lajave

Repetica zvijezda što posljednja zgasne
preletje preko cijela neba
i iznad nas 
ostavi svijetleći trag budući dan.

Spjevano u logoru Visco di Udine u sjevernoj Italiji ljeta 1943. Autor pjesme Mens.Sef. imao je tada 17.5 godina.