Jedan plakat NDH o streljanju – tri mostarska ilegalca na zadatku

U arhivu glavne knjižnice u Zagrebu čuva se važan dokument o streljanju domobrana na kom su imena tri mostarska ilegalca – pala borca sa Partizanskog spomen-groblja.

Plakat (Oglas) kojim su Zagrepčani obaviješteni o streljanju 11 mladića u domobranskim redovima koji su namjeravali preći partizanima. Plakat se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. (izvor: Nikica Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH, 1941. – 1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003).

Krajem avgusta 1944. godine Tito upućuje poziv domobranima, četnicima i drugima da napuste neprijateljske formacije; svako ko se poslije 15. septembra zatekne u istima biće kažnjen najstrožijom kaznom.

S tim ciljem su poslani To je možda uticalo na odluku jedanaestorice domobrana u Zagrebu da napuste kasarne i pređu partizanima u noći između 12. i 13. septembra, dakle svega par dana od roka. Na žalost, sve što danas znamo o tom događaju dolazi iz ustaške dokumentacije. Kako je zabilježeno na oglasu koji je osvanuo dan kasnije, a kojim je bio oblijepljen Zagreb, te članku u novinama “Hrvatski narod” od istog datuma, saznajemo da su “pokušali u noći 12. na 13. rujna 1944. nagovoriti jedan dio pripadnika svoje postrojbe da se odmetne i prieđe k neprijatelju. Kako u tome nisu uspjeli, pokušali su sami prieći odmetničkim bandama, ali su na putu uhvaćeni”. Prema jednom podatku koji smo dobili od porodice Čerkić, kuhar je bio prozreo namjeru nekolicine i pozvao ustaše. Uhapšeni su odvedeni u zagrebačku park-šumu Dotrščina gdje su streljani. Spominje “kratak postupak”, nisu pronađeni nikakvi sudski dokumenti, odnosno suđenja kao takvog nije bilo.

Obavijest o streljanju u novinama “Hrvatski narod”, broj 1136, Zagreb, 14. 9. 1944.

Na Dotrščini su ustaše od maja 1941. pa do kraja rata ubijale protivnike režima i “rasno neadekvatne pojedince, protivnike i “neadekvatne”, uglavnom antifašiste i komuniste. Među njima su bili i neki od najznačajnijih lijevih intelektualaca i pisaca, Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Ognjen Prica, August Cesarec…, tom istom prilikom i mostarski komunista Alfred Bergman, te drugom prilikom, Dušan Bajat.

Na objavljenom spisku 11 domobrana su imena i tri ilegalca iz Mostara: Esad Čerkić, Dževad Vrgora i Aleksandar Aca Dobrić. Svoju skojevsku pripadnost nisu otkrili pred streljanje.

Vrgora je djelovao kao ilegalac u Mostaru sve do jula 1943. godine kada je formiran Mostarski omladinski odred kojem je pristupio zajedno sa bratom Zijadom. Odred u kom su uglavnom bili mladi i neiskusni borci, a kojim je predvodio narodni heroj Mladen Balorda, primijećen je (prema nekim izvorima radilo se o izdaji) i napadnut od strane Nijemaca kod Kamene kraj Mostara. U napadu je dio boraca poginuo (među njima i Zijad), a dio uhapšen i vraćen za Mostar. Omladinci Alija Rizikalo i Drago Palavestra su javno obješeni, ranjeni Balorda i ostali su streljani na Ovojcima. Dževad se uspio izvući „roditeljskim zlatom i novcem” (Dževadov otac je potkupio njemačkog oficira) sa još dva druga: Asadom Bajrovićem i Omerom Kljakom. Nakon toga je Dževad stupio u domobrane gdje je nastavio da podržava pokret otpora.

Najmlađi među trojicom Mostaraca je bio Esad Čerkić, član SKOJ-a od 1942 i sekretar aktiva SKOJ-a. Streljan je kao maloljetnik, nedelju dana prije svog osamnaestog rođendana.

Slika dole: Isječak iz dokumenta kojeg su nakon rata primili Esadovi roditelji kao potvrdu da je bio na zadatku u trenutku pogibije: Odlomak iz Rješenja Invalidske komisije pri ministarstvu socijalnog stanja NRBiH, broj 783/50 3. 3. 1951. Sarajevo.

Spomen-ploče Dževada Vrgore i Ace Dobrića na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru (uslikano 2018.)

Jedan od streljanih je Mato Šokčević, učitelj, najstariji po činu:

GALERIJA:

U Zagrebu u arhivu se nalazi dokument sa biografijama identifikovanih žrtava ubijenih na Dotrščini. Među njima su i biografije tri Mostarca. Izvor: znaci.org.

Večernji list, 25.3.81. – 14.5.1981., Esad Čerkić, Aca Dobrić i Dževad Vrgora na spisku streljanih na Dotrščini.

Vijest je odjeknula u svijetu − o streljanju jedanaestorice su takođe pisale novine van zemlje, poput slovenačkog lista “Nova Doba” u SAD.

Zagreb, park Dotrščina, Spomenik strijeljanima 1941.-1945., autor Vojin Bakić. Spomenik je podignut radi sjećanja na brojne streljane na Dotrščini, uključujući i mostarske ilegalce i aktiviste. izvor: Mario Šimunković, Domagoj Delač, Sjećanje je borba, spomen-obilježja narodnooslobodilačke borbe i revolucionarnog pokreta na području grada Zagreba, Zagreb, siječanj 2014, online izdanje. Više o Dotrščini: članak Miljenka Jergovića.

Virtualni muzej Dotrščina njeguje sjećanje na sve pale borce i žrtve ubijene na ovom mjestu. Prema ovom veb sajtu: “Spomen-područje Dotrščina je autentična lokacija najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Tijekom fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, od strane ustaškog režima, na području današnjeg spomen-područja ubijeno je nekoliko tisuća građana, ponajviše osoba iz Zagreba i okolice, ali i drugih. Dotrščina je i jedno od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Spomen-područje prvi je put sustavno uređeno 1968. godine, a danas ima i status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske.” Upratite njihovu facebook stranicu gdje su primjeri brojnih manifestacija koje organizuju u znak sjećanja, ali i za zaštitu ovog spomen-područja.

Dvije poznate fotografije ratnog Mostara pokazuju ispraćaj omladinaca u domobranstvo. Uslikano septembra 1942, dakle prije odlaska trojice iz ovog članka, te se vjerovatno radi o nekim drugim omladincima. Pozivi za domobransku vojsku su se dobijali tokom cijelog rata, i mnogi mladići su požurili u odred da se ne bi morali odazvati. Prepoznajete li nekog na slikama? Pišite nam. Izvor: znaci. org (slika lijevo, i slika desno).

Drugi pali borci iz Mostara streljani na Dotrščini (1941. godine):

Lijevo: Alfred Bergman, prekaljeni mostarski komunista dugogodišnjeg staža. Desno: spomen-ploča Dušana Bajata. Obojica su streljani na Dotrščini 1941. godine.

Čitajte naše članke, posjetite naš blog.