Iz stare štampe: Posljednji časovi dr Safeta Mujića

Kako je poginuo veliki mostarski humanista, za života prozvan “narodnom majkom”, i čije ime danas nosi poznati medicinski centar u Hercegovini. Prema nepotpisanom članku objavljenom u mostarskoj “Slobodi” 21.12.1970. godine.

Jedinice su se spustile sa Igmana, prešle su prugu kod Hadžića i stigle do Zabrđa. Pošto su se borci malo odmorili i okrijepili, ponovo su morali da uđu u borbu. Bataljon V dalmatinske brigade i Hercegovački odred krenuli su odmah u pravcu neprijateljskih položaja. Komora i ambulanta pošle su obližnjom kosom. Iscrpljeni vojnici teško su se kretali. Posebno oni koji su se penjali uzbrdo, izloženi vatri njemačkih oružja. Neki su već bili dospjeli na vrh iznad Zabrđa. Polijegali su iza prirodnih zaklona i sklonili konje, koliko se to moglo učiniti, iza drveća. Očekivali su da se vatra prenese na drugo mjesto, pa da se onda krene naprijed. U koloni je bilo dosta starijih ljudi koji su se povlačili sa vojskom, među kojima najviše onih iz Crne Gore.

Narodni heroj dr Safet Mujić i njegov saradnik Džemo Muminagić zadržavali su se kraj konja natovarenim sanitetskim materijalom i opremom. Budno su čuvali to neprocjenjivo blago za borce. Sklonili su se iza povelikog grma koji ih je jštitio od mitraljeskih zrna. Kraj njih se nalazio i mail zemljani nasip, čime su, uglavnom bili u sigurnosti. U jednom trenutku neka postarija Crnogorka, a takvih je u koloni bilo dosta, uspravila se na konju. Ona kao da se nije plašila mitraljeskih rafala.

– Ženo, silazi, skoči brže – povikaše dvojica sanitetskih funkcionera.

No, žena se i ne osvrnu na njihovo upozorenje i dalje osta gotovo uspravno u sedlu. Izgledalo je kao da je svojim tijelom htjela da zaštiti konja.

– Silazi brzo, izgubićeš glavu. Neka đavo nosi konja!

Opomene su bile najprije molbe, a zatim i naređenje. Zapovjednički su pozvali Crnogorku da siđe s konja. Ali, sve je bilo uzaludno. Žena osta uporna. Da li je strah prikovao ovu seljanku za konja, ili ukorijenjen ponos Crnogorke, niko to neće nikad saznati. Mitraljez ponovo zaštekta. Žena vrisnu. Jezivim prodornim krikom odzvoni visina. Na nozi joj se ukaza velika krvava rana.

– Ajme, sveti Vasilije Ostroški! – zavapi žena. Đe pogiboh vođe u ovoj napaćenoj Bosni od prokletijeh Švaba!

Dvojica članova sanitetske službe, pužući prema tvrdoglavoj ženi, pokušaše daj oj se približe i pruže prvu pomoć. Dr Mujić prošapta drugu: “Drži ti konja. Ja idem do nje da je dovučem do našeg skloništa.”

I, poče da puže. Ubrzo se nađe kraj kopita konja na kojem se previjala ranjena Crnogorka. Doktor se, najzad, pridiže, računajući na sreću. Mitraljez je za trenutak ućutao. No, čim se ljekar podiže prema ranjenoj ženi, u namjeri da je skine s konja, smrtonosni rafal ponovo zastruja. Pravi pljusak ubojitih metaka zbrisa za tren oka jedan plemeniti život, toliko potreban njegovim saborcima.

Dra Safeta Mujića, predanog ljekara i druga, više nije bilo među živima. Pao je pokošen strašnim rafalom, bez riječi, bez uzdaha. Srušio se do kopita konja s teretom ranjene Crnogorke. Prestrašen konj se prope, zanjše kao teško ranjen i u trenu se nađe iza grma.

Džemal Muminagić, koj se tragičnog trenutka nalazio pored dra Safeta Mujića, kaže:

– Kao i danas gledam taj jezivi prizor. Vajar bi mogao da se inspriše njim: konj sa prednjim nogama visoko u zraku, spreman na skok. Na konju sredovječna žena, preplanula lica, zamotana u seljački zubum, niz čije se noge sliva mlaz krvi, vruće crvene krvi što sepuši na svježem planinskom zraku. A dolje, neposredno do zadnjih nogu snažnog i njegovanog ata, leži nauznak okrenut divan, krupan čovjek, borac, junak i ljekar koji je svoj život položio da bi spasio ranjenu ženu, jednog neborca kojeg je isto tako trebalo spasavati i čuvati kao i svakog borca narodnooslobodilačke vojske.

Izvor: “Sloboda”.

GALERIJA:

Izvor: Gordić, Ljubo i Hamzić, Refik: “Partizanski doktor Safet Mujić”. 

Slika lijevo: Spomen-ploča dr Safeta Mujića na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru, kuda su sredinom šezdesetih godina XX vijeka preneseni njegovi posmrtni ostaci. Izvor: S. Demirović (2018.). Desno: spomen-ploča sa prvog grobnog mjesta dr Safeta Mujića. Izvor: spomenicinob.info.

PRILOG:

Zahvaljujemo B. Vučini na ustupljenom materijalu.