Iz stare štampe: Mehina desetina heroja
Priča o momcima iz mostarskog kvarta “Carina” čiji podvizi su išli rame uz rame sa Valterovim…i od kojih su petorica proglašeni narodnim herojima.
Tipična stara mostarska ulica: krivudava i u nju se slijevaju brojni sokaci. Nosi ime narodnog heroja Hasana Zahirovića Lace, kršnog mladića, rođenog i odraslog u ovom dijelu grada. Eto, tu danas stanuje jedan od 1.307 najhrabrijih Jugoslovena u NOB, MEHA TRBONJA. Živi sa svojom porodicom – suprugom Raskom, takođe ratnikom, i četvoro djece – Zojom koja radi i vanredno studira ekonomiju, Slavenkom koji uskoro treba da dobije diplomu pogonskog inženjera i nastavi studije, srednjoškolkom Zuhrom i mezimčetom Milijem koji je upravo završio drugi razred osnovne škole.
Eto, ta njegova djeca, i djeca njegovih poginulih drugova, glavna su mu briga i preokupacija.
– Djeca boraca teže se zapošljavaju i kad završe školu. To me nekako boli – kaže nam Meha.
Mehin hobi je – fudbal. Srce mu je priraslo, naravno, uz Velež. Dugo je bio njegov tehnički vođa.
U posljednje vrijeme zaokupljen je mišlju o bavljenju vinogradarstvom. Jer, on jednostavno ne može da miruje, želi nečim da se bavi…
Eto, takav je danas narodni heroj Meha Trbonja.
Priča o Mehi ratniku, o njegovom junaštvu, o podvizima njegove desetine kršnih i odvažnih mladića mahom sa Carine je daleko uzbudljivija. Ta storija ispisana je krvlju, upisana u najsvjetlije stranice istorije naših naroda…
O Mehinoj desetini hrabrih, hrabrijih i najhrabrijih mora se pričati mladima, treba podsjećati starije generacije…
Samo je dovoljno reći: od carinske “raje” iz ove smjele desetine petorica su narodni heroji – Mladen Balorda, Rifat Frenjo, Ahmet Pintul, Hasan Zahirović Laca i Meha Trbonja.
U njoj su kao borci – junaci stasali narodni heroji Mujo Ćemalović Ćimba i Konjičanin Maksim Kujundžić.
O Mehi i njegovim drugovima, o njihovim podvizima svjedoče mnogobrojni događaji.
* Jesen 1941. godine: carinska grupa, na njoj svojstven način i dobro skovan plan, upala je u neprijateljsku kasarnu u Mostaru. Odatle, iz magacina izvukla je dvadesetak sanduka municije, nešto pušaka i druge opremen. Taj bogat plijen iznijela je iz grada – njemačkim kamionom i prebacila partizanima.
I Meha nam je ispričao jedan događaj koji mu se duboko urezao u sjećanje, njega je zapisao i u intimni dnevnik.
– Juni 1942. Oko 350 boraca povlačilo se preko Prenja na Crno polje i Tisovicu iznad sela Idbra. Tu nas je stigla vijest: pri povlačenju Mehu Tasu, Beću Trbonju, Enesa Ormana, Hivziju i Hamu Bostandžića uhvatili su četnici i odveli u konjički zatvor. Tim povodom istog dana sazvana je bataljonska konferencija. Odlučeno je jednoglasno da se po svaku cijenu oslobode uhapšeni drugovi – sjeća se Meha i nastavlja.
– Sedmorica nas je krenulo iste večeri prema Konjicu. Dvadeset kilometara prešli smo usiljenim marškom. Oko pola noći, u sred grada, ispod starog mosta, naoružani pištoljima i bombama, prebacili smo se preko Neretve. Prolazili smo pored plotova i bašta, ubrzo izbivši pred zatvor, opasan zidom visokim 7 m. Laca i Safet Alagić donijeli su ljestve iz obližnje limarske radnje koju su morali da provale. Njih dvojica i ja, pomoću ljestava ušli smo u dvorište zatvora, a zatim u hodnik. Za to vrijeme štitili su nas Ćimba i Lugić. Na prvoj ćeliji obili smo katanac bez ikakve muke. Tu smo našli Safetovu ženu, zatvorenu baš toga dana.
– Gdje su naši? – pitali smo je uzbuđeno i nestrpljivo.
– Ko je to? – čuo se glas stražara sa drugog kraja hodnika, smještenog u maloj sobi pored koje sam stajao sa kamom u ruci.
Katanac na ćeliji u kojoj su bili naši drugovi još nije ni pukao, a iznutra se javio Meha Taso:
– Znao sam da ćete doći ako budete saznali za nas.
Oni su vjerovali u svoje drugove, u Mostarski bataljon.
Kada su se oslobodioci i oslobođeni prebacili preko zida, stražar se valjda pribrao i opalio jedan metak. Čim je Meha, kao posljednji skočio sa zida, na njega je bacio bombu i više nije pucao. Dok su se ostali već bili prebacili preko Neretve, Meha je zaostao, tražio je kapu koja mu je pala prilikom nezgodnog skoka sa zida. U Konjicu su odjekivali plotuni, iako ustaše nisu znale šta se to noćas dešavalo…
D. Miladinović, “Sloboda”, 4.7.1970.
Raja sa Carine – momci koji su postali narodni heroji:
Fotografije spomen-ploča: S. Demirović (2018.)
Mostarska četvrt Carina 1940. godine. Izvor: CIDOM.
Fotografija naslovnice: mostarska četvrt Carina 1940. godine. Izvor: CIDOM.