Sjećanje na palog borca: Salko Bišćević

Iz stare štampe: Sjećanja učesnika NOR-a Muhameda Krese, zabilježena za “Slobodu” – dirljivi detalji o pogibiji jednog od najmlađih mostarskih boraca, sedamnaestogodišnjeg Salke Bišćevića, i njegovoj sahrani u grobnici jednog mještanina.

Priča iz revolucije: “Bratstvo smo krvlju pečatili” (odlomak, 1984.):

“(…) Prohladni i kišoviti oktobarski dani ratne 1944. godine nizali su se jedan za drugim… U borbama 29. hercegovačke divizije učestvuje i XIII brigada. Njen mostarski bataljon našao se sredinom oktobra iznad Popova polja, i to sa dalmatinske strane… U (jednom) sukobu, i mi smo imali jednu žrtvu. Poginuo je borac 1. čete Mostarskog bataljona Salko Bišćević, rodom iz Mostara.

Pojedini borci, goneći neprijatelja, izmakli su daleko naprijed. Četa se, na kosi brijega, polako prikupljala. Borci su bili radosni zbog pobjede, ali tu radost je pomutila vijest o Salkinoj smrti.

Selo je takođe bilo obaviješteno. Dok se četa spuštala niz brijeg, na ulazu u selo skupili su se svi: žene, djeca i starci. Oni koji su za pušku bili sposobni, davno su već otišli u proslavljene dalmatinske brigade.

Danko, komandir mitraljesko-minobacačke čete, kolos od čovjeka, nosio je na rukama mrtvog “malog Bišćevića”, kako smo ga u četi zvali. Danko je bezglasno plakao.

Ispred grupe seljana izdvojio se odbornik – sedamdesetogodišnjak, s ogromnim brkovima. Išao nam je u susret. Kad smo se sreli, on je stao pred Danku, pozdravio stisnutom pesnicom i jedva čujnim glasom izustio: “Slava mu”.

Poslije ovog okrenuo se nama i upitao: “Gdje ćete sahraniti ovog junaka?”

Pomislili smo – ovo je hrvatsko selo, a Salko je musliman – pa da ne bi bilo nesporazuma – rekli smo da bismo ga sahranili na jednu ledinu u blizini seoskog groblja.

Starac nas je autoritativno prekinuo riječima: “Ni govora. On je pao braneći našu nejač i naše kuće. Ja sam za života podigao grobnicu sebi i vi ćete ga u nju sahraniti. Ako ja, u međuvremenu, umrem neka mene na ledini sahrane.”

Stajali smo svi potreseni i nijemi.

Poslije sahrane, iskupili smo se u selu, pred kućom odbornika. On nas je razmjestio po selu. U svakoj kući dočekivali su nas kao najrođenije.

Nakon objeda, četa je ponovo bila na okupu. Padao je mrak. Borci su, u početku tiho, a onda gromoglasno pjevali, poznatu, dragu melodiju:

Mnoge nam je od drugova

dušman uništio

slava njima borbom ćemo

da ih osvetimo…

Poslije pjesme potekle su priče. Najviše se govorilo o “malom Bišćeviću”.

Imao je sedamnaest godina. Bio je izuzetno hrabar momak.

Komandir čete Rašid, podsjetio je borce na borbu s četničkom “letećom brigadom” na putu Bileća-Trebinje. Trebalo je napasti utvrđenje Kravice. Bataljon je bio postrojen, tražili su se dobrovoljci – bombaši. Prvi je iz stroja istupio “mali Bišćević”, najmlađi i rastom najmanji. Pitao je samo:

“Kome ću predati kištru s municijom?”

Ponio je torbicu bombi, i sa svojim drugovima, krenuo, pužeći ka četničkim bunkerima. Sijevnule su bombe, prelomilo se partizansko “Naprijed proleteri”, i bunkeri su likvidirani.

Drugi borac je pričao kako je “mali Bišćević” bio nezadovoljan načinom raspodjele hrane. Činilo mu se da mu uvijek kuhar daje manje parče mesa, jer je bio najmanji. Kuhar Sabit je u jednom uglu ćutao i krišom brisao suze.

Sutra, u zoru, Bataljon je krenuo dalje. Krenuo je prema pruzi, gdje je istog dana likvidirao neprijateljsku posadu u Hutovu. Iako je bilo rano, čitavo selo je ispratilo Bataljon.

U malom dalmatinskom selu ostao je grob mostarskog skojevca Salke Bišćevića* da podsjeća na bratstvo koje se, zaista krvlju pečatilo.

Izvor: “Sloboda”, 1984.

*) prema nekim izvorima, Salkini posmrtni ostaci su preneseni na Partizansko spomen-groblje 1965. godine.

Lijevo: Moguća fotografija Salke Bišćevića. Nalazi se odmah ispred slika članova porodice Bitanga. Izvor: brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980). U sredini: spomen-ploča Salke Bišćevića iz 2018. godine. Po svemu sudeći na njoj se potkrao niz grešaka, kao prezime (Bišević?), godina rođenja ili mjesto pogibije. Desno: ostaci iste polomljene ploče (u sredini), izvor: google.

PRILOG:

O jednom novinskom članku za brigadni list koji je Salko Bišćević predao za štampu neposredno pred pogibiju…