Neretva – učiteljica života
Po pećinama i virovima hirovite Neretve kalili su se, učili odvažnosti, izdržljivosti i snalažljivosti budući borci Mostarskog bataljona. Prilika da naučimo o mostarskim plažama i prisjetimo se nekadašnjih kupača. Iz stare štampe, prema zapisanim sjećanjima.
Uspomenama niz rijeku: Neretvom od Mlinica do Virića
Posjetivši Mostar, Peđa Milosavljević, beogradski slikar, toliko se oduševio gradom na Neretvi da je predložio da se na ulazu u Mostar stavi sljedeći natpis: “Ovde je onaj koji je svijet stvorio zastao da se odmori, umije i vodu pije. Ovdje je gost Radivoj kamenje slijepio i herceg Stjepan suze zakopao. Ovdje je Hajrudin dugu okovao. Ovdje protiče velika prirodna rijetkost, čista, bistra, nezagađena rijeka. Putniče, probudi se.”
Pa, evo, da se i mi uz pomoć jednog sjetnog vremeplova “pustimo” niz Neretvu kao nekad, prije više od četiri decenije, gore od Mlinica, gdje ova modrooka ljepotica ulazi u Mostar sa ogrlicom od bjelutaka i harfom u grlu na kojoj mjesec uspavanku ribama svira. Tu, uz njene obale, ljetnih mjeseci i poznatih hercegovačkih zvizdana, počinjao je da živi jedan festival pod imenom “mostarske ljetne igre”, bez donacije, bez kostima (izuzimajući kupaće) a u scenografiji odbora za očuvanje čovjekove sredine.
Ispod Carinskog mosta, na Pijesku, plaži koja je bila jedna od najposjećenijih, glavnu riječ vodio je Rafo Danon zvani “Admiral“, izvrstan plivač i spasilac, pa je još tada, bez posredstva filmskih reditelja, dobio glavnu ulogu “čuvara plaže u ljetnom periodu”. Rafo je, inače, predvodio plivače kad bi se puštali sa Skakala, iz ona dva nepristupačna kanala široka svega po jedan metar. Tu, u ovim kanalima, igrom prirode, Neretva je bila satjerana u dva procjepa, pa je ključala kao u nekim džinovskim kazanima, pjenila se, hučala. Eto, kroz taj najuži dio rijek u njenom cijelom toku, dugom svega stotinjak metara, Admiral je testirao hrabrost i upisivao najviše poena budućim “prinčevima sa Neretve”. Na svom dugom putu do Starog mosta, kolona ovih odvažnih mladića uzimala je predah ispred čuvene pećine “Orao“, sa koje su skakali Alica Krpo, Vjeka Bošković, Mensur Seferović, Aza Koluder, Jure Milas, Mladen Balorda, braća Trbonja. Njihove bravurozne skokova u kojima je dominirao stil “laste”, pratili su aplauzi na otvorenoj sceni – jedine nagrade predviđene u programu tadašnjih igara.
Na ovom mjestu Neretva je mirna i duboka, oslonjena na nekoliko velikih pećina, u vječnom hladu. Ovdje se rijeka odmarala, hladila od prepreka i spremala da, malo niže, svom silinom krene prema Mlinicama, razlije se, pa nemirna bukovina ponese plivače na “Trešajbu“. Tu ih zavrti, pobaca lijevo i desno, one malo nespretnije povuče metar – dva u svoju dubinu, poigra se s njima, da bi ih opet izbacila i usmjerila na mirniji tok, dolje prema “Uzaku“. Uzak je đerdap Neretva, jedna fina dionica njezinog toka, gdje plivači lješkare, odpozdravljaju kupačima i preuzimaju poruke – telegrame za njihovu raju na Pijesku, Poljima, Crnim spiljama i Bunuru.
Prolazeći ispod mosta kod hotela “Neretva”, jedna grupa starih abonenata – plivači odsjeda na “Devi“, opet jednoj podvodnoj stijeni, koja za vrijeme ljeta pomoli svoju grbu iznad vode, pa dođe kao neko malo ostrvce – pristanište, za ugodni razgovor i dobrodošlu rekreaciju duha.
Na Bunaru sunce prži po vazdugi dan, pa se u ograđenim plićacima, kao malim kamenim torovima, hlade pipuni i karpuze. Ovo mjesto ostalo je zabilježeno i po tome što su toga davnog jula 1942. godine, Talijani banuli na Bunur i pohapsili Mensu Seferovića, Taska Zurovca, Alicu Krpu i brata i sestru Krčmar. Naime, ispostavilo se da su talijanski okupatori načuli da ovi skojevci sa Bunura ne rade samo “o glavi” ohlađenim pipunovima, nego i njihovom Dučeu, čija je usijana glava, po pričanju ondašnjih lisaka, dosta ličila na poveći pipun sagrijaš!
Na ovom istom bunuri neki su se sunčali da pocrne, ali je većina nastojala da POCRVENI, što je i uspjelo Salki Šestiću, Murizu Humi, braći Ćišić, braći Fejićima, Esadu i Hami Grebi, Bijedićima, Bubićima, braći Brkićima, braći Dizdarima, Ratku Bajiću… Plejada ovih Mostaraca kalila je svoj slobodarski duh u virovima Neretve, da bi kasnije, zaplivali njenom maticom, daleko u susret zvijezdama – petokrakim.
Na Mejdanu, pjeskovitom dlanu, svom od sitnih bjelutaka, prijatna poslijepodneva provodili su Vlatko Ilić, braća Krajine, Čabaci, Enver Humo, Vukovići , Rajkovići, Demirovići, Skibe, Burići…
Sa Mejdana, a pored ljutog “trokuta”, Neretva će vas zanijeti ispod vodopada starih mlinica, pa gore, iznad vas, eno i Starog mosta, vitkog slavoluka riječi i dar Hajrudina Kujundžiću Ludvigu, zvanom “Luče” koji je prvi sa njega skočio na glavu, na ponos i “puhanje” raje ispod kamenom polumjeseca – “istorijskog mjesta”, koje je tih dana, a i mnogo godina kasnije, nosilo epitet plaže Mediterana. Stopama Lučeta odmah su pošli Đedović Veljko, Neđa Milivojević, Pera Brkić, braća Prohaske i Slavko Kosjerina, jedan visoki i plećati momak, kog se autor ovih redova sjeća i po tome što je na njegovim širokim leđima, kao splavu, prvi put preplivao Neretvo od mjesta zvanog Virić.
Jedan od prvih čamaca koji se pojavio na Neretvi djelo je Dušana Ančića i Jove Danilovića, koga su, inače preko zime zvali “Jova”, a za vrijeme ljeta, kao vlasnika ove “Kristine” – Jovica.
Pod Starim mostom i Viričom dio svojih mladalačkih snova ostavili su i Ibro Ajdanović zvani “Gačanin“, Vasa Maslo, Ljuban Ajvaz, Boro i Momčilo Avdalović, Kreso Alija, Vojo Šantić, Hilmija Rebac, Gašo Ilić…
Eto, to je Neretva za spomenar, dio njezine autobiografije, pa na osnovu gore izloženog molim naredne vlasti da i dalje teče – uzvodno!
Tomislav Topić, “Sloboda”, 27. juli 1982. Izvori: Digitalni arhiv B. Vučine, CIDOM.
Neretvom, sa sjevera na jug, od Sjevernog logora do Starog mosta:
Skakala, iznad današnjeg Studentskog mosta, Trešajbe (ime dolazi od njemačkog Trennscheibe, što u prevodu znači “odvojene ploče”). ispod Sjevernog logora i ispod Studentskog mosta. Slijedi velika plaža Pijesak, iznad Carinskog, a odmah ispod Carinskog – plaža Sitnica (autor ne spominje). Pećine Crne Spile kod hotela “Bristol”, Deva – ispod Titovog mosta (Musala), i na nju su se peli samo hrabri i odvažni, a nije ni moglo stati više od nekolicine kupača. Zatim velika plaža Bunur… ispod Bunurskog mosta. Ispod Doma JNA i Atik džamije -plaža Mejdan (i pećine Trokut i Uzak), te još jedna plaža ispod Starog mosta. Virić bi mogao biti neki mali vir ispod Starog mosta. Tačna lokacija Orla nepoznata autorima. Izvor: CIDOM.
FOTOGALERIJA:
Plaže i pećine na Neretvi u Mostaru (izvor: CIDOM):
Na fotografiji (1938.) je nekoliko skojevaca i palih boraca Mostara: Muhamed Zagorčić (#1), Atif Đukić Beli (#4), Mujo Balić (#5), Mile Miletić (#19). Arhiv K.D. Miletić.
Pali borci Mostara u članku:
Oni su preživjeli rat:
