Iz stare štampe: Sine, da ustaneš i vidiš ovu ljepotu – Roditelji palih boraca na dan otvaranja Partizanskog spomen-groblja (1965. godine)

“Ponovo u voljenom gradu (ODLOMAK):

Mostar vjerovatno nije zapamtio veličanstveniju i tužniju svečanost kao što je ona koja je priređena prilikom otvaranja Partizanskog spomen-groblja, pisao je novinar Slobode Ć. K. na dan otvaranja Partizanskog spomen-groblja u Mostaru 25. septembra 1965. godine, navodeći nekoliko primjera reakcija roditelja palih boraca.

“Školovala sam te sine, da postaneš veliki čovjek! A sad si mi najveći, jer si pao za ovu zemlju koju si volio i koju ja ljubim – govorila je majka Vukićevićka ljubeći zemlju oko groba.

Teško je bilo naći oko koje bar tada nije pustilo suzu. Plakale su ostarjele majke, ogrubjeli starci i mladići rođeni u vrijeme kad je jedna generacija hrabrih ginula. Mnoge usne ljubile su hladni kamen iznad grobova. Djed iz Žitomislića kleknuo pored jedne ploče, obgrlio je rukama, a na nju položio izborano lice niz koje su tekle teške staračke suze. Njegov vremešnjak iz Podveleža, pronašao grob svog sina, i iznad njega počeo da drhti…

Sine, da ustaneš i vidiš ovu ljepotu, ovo da nisi zaboravljen, još jedanput ne bi žalio poginuti. Ni majka ne bi žalila, iako si joj bio najdraži – kroz plač saopštavala je majka davno poginulom sinu.

Bilo je tužno, veoma tužno… Ali srca su bila puna. Vjerovatno je teško bilo naći čovjeka, koji pored tuge nije bio ispunjen i ponosom…”

Zahvaljujemo CIDOM-u na ustupljenom materijalu.