Marko Bačanović: Jedna pjesma

Stihovi nastali na dan kad je objavljeno masovno uništenje spomen-ploča na Partizanskom groblju u Mostaru.

MOSTARSKI ZID

Udaraju po zidu tokmacima

kao kad bika obaljuju ušicama.

Kao pred klanje i pred rušenje

prostor miriše na gušenje.

(Menuet, Vuk Krnjević)

Mrskaj i bez srca! I mrskaj tokmakom u kamenje,

Prašina raskošna je i sv’jet nam ne vidi u oči

Reži i sjeci! Popišaj! U slavu majke blažene!

I daj za pravo porivu, održi se u bjesnoći!

Nagrću iz busenja obadi i crveni mravi,

Nagrižu sveto i zlata suha snova tisućsljetnih;

Gazi i gnječi! Ovi crveni najljepši su bezglavi!

Ne žali sječiva britkoga ni poplata potpetnih!

                                    *

U kraševima krševnim jalovite ponad zemlje,

Košulja od mraka nadn’jela se na Berlinsku stjenu;

No gledam u nju kako izvraća posljednje si droblje

U zavjesu od dima, kao u pustinjsku opsjenu.

I nestaju groblja sv’jeta kao jedini ostali nam pokrovi,

Orljaju gradovi slobodom govora! Niko ništa ne govori!

U Varšavi, 15. juna 2022. god.