“Tango rata”: ratna himna Mostarskog bataljona iz 1938. koju je pronašao i oživio Mišo Marić 1977. godine.
Ponovo nakon četiri decenije: pjesma s kojom je skojevski Mostar kretao u akcije i s kojom je Mostarsko-konjički odred krenuo u rat, a koju je Mišo Marić otkrio i predstavio javnosti 1977. godine . U prilogu je Mišin članak o tome kako je pjesma nastala, pronađena, zapisana i snimljena po prvi put nakon četrdesetak godina.
“Tango rata“, pjesma mostarskih skojevaca, u izvedbi “Mostarskih kiša” 1977. godine
Članak Miše Marića:
“U potrazi za pjesmom mostarskih skojevaca
PJESMA NE MOŽE DA POGINE
Kada je u ljeto 1941. godine sa sunčane podveleške vjetrometine, iz sela zvanog Dobrč, Mostarski partizanski odred krenuo u rat i u istoriju, s odredom je krenula i pjesma.
Bila je to jedna čudna pjesma čiji se autori danas ne znaju, ali se zna da je istekla iz nečijih zahvalnih prstiju još predratnih godina.
Pjevali su je mostarski skojevci 1938. godine dok je Evropa bila suočena sa divljim nastupima bijesa nacističke Njemačke i njenog zabalavljenog kancelara iliti Firera, Adolfa Hitlera.
A kada se prorijeđen stroj Mostarskog odreda u sastavu X hercegovačke brigade, dakle 269. hercegovačke udarne divizije, 14. februara 1945. vratio u slobodni grad, s odredom je stigla i pjesma.
Bila je to jedna dobra pjesma koja nije ranjena, koja nije poginula.
Pjesme, u pravilu, ne mogu poginuti.
A te, 1945. javile su se nove note i novi stihovi pjesama o izgradnji pa je pjesma s kojom je Odred krenuo u rat polako počela da se zaboravlja.
Prošle su 32 godine u slobodi.
Nakon toliko godina krenuli smo u potragu za pjesmom “Tango rata” i pronašli je živu i zdravu u sjećanjima nekadašnjih mostarskih skojevki Mire Badžak, Mide Šabanac, Fike Mišić i skojevca Ale Krese.
Izvor: list “Sloboda”
ŽIVA JE
– Ne samo da se sjećam pjesme nego imam sačuvan i tekst, obavijestio me Ljubo Gordić, jedan od Mostaraca koji s ljubavlju čuvaju sve što je vezano za revoluciju a posebno partizanski Mostar.
– Tekst sam čuvao, sjećam se dijela melodije, ali nisam siguran da ću je moći vjerno otpjevati, reče Gordić. Međutim, siguran sam da će negdašnje skojevke to znati. One su je pjevale i prije i u toku rata.
Tako je upriličen susret sa Midom Šabanac, Fikom Mišić, Mirom Badžak i Alom Kresom.
U prvi mah bili su zbunjeni i malo potreseni.
Onda su slušali tekst, pažljivo i s poštovanjem.
Bilo je i nekih suza.
A zatim je potekla pjesma.
Strofa po strofa.
Mida se prva sjetila melodije. Fika i Mira su pomogle i nakon 32 godine, ovih dana u prostorijama SUBNOR-a Mostar, ponovo se javila pjesma sa kojom je skojevski Mostar kretao u akcije i s kojom je Mostarsko-konjički partizanski odred krenuo u rat.
I u istoriju.
Pjesma je nadživjela vrijeme.
– Još je živa ta naša pjesma, konstatovala je Mira Badžak. Još je živa…
SVI SMO JE PISALI
– Mislim da sam je prvi put čuo 1938. godine, sjeća se Ala Kreso. Uz gitaru je pjevao Šćepa Pavlović koji je znao sijaset pjesama. On je tih predratnih godina stalno išao u kino i skidao filmsku muziku a ponešto i sam komponovao. Nisam siguran da je on autor ali pretpostavljam da je on mogao napisati muziku a što se tiče teksta, to je teško reći. Najvjerovatnije je da su svi skojevci pomalo dopisivali i tako stih po stih i strofa po strofa nastala je ova pjesma. Sigurno je da je ime dobila još prije rata jer se tada govorilo: “Hoćemo li sada otpjevati onu našu, “Tango rata”. Kasnije, u odredu najbolje je pjevala drugarica Rosa Vreća koja danas živi negdje u Petrovcu na Mlavi. Ona je, inače, jedno vrijeme pjevala u kafani i imala prelijep glas. Koliko se sjećam ona je nešto mijenjala u melodiji, ali to je ta pjesma i to je ta melodija koju su Mida, Fika i Mira maloprije otpjevale.
Šćepo Pavlović, 1945. godine. Zahvaljujemo Gordani Miletić-Buzaljko na ustupljenoj fotografiji.
POČELO U SKAUTIMA
– Na preporuku SKOJ-a mi smo se uključivale u skaute da bi među mladim ljudima mogli angažovati nove skojevce i širiti ideje Partije, kaže Mida Šabanac. Tako sam u skautima negdje 1938. godine prvi put čula “Tango rata” i to je bila neka vrsta himne mostarskih skojevaca. Znam da su me pitali šta znači onaj stih “kultura nije smrt” i da sam nekim mlađim drugovima objašnjavala kako je riječ “kultura” napisana pod navodnim znacima i da predstavlja neman fašizma koje je širila Evropom.
Skauti na kampovanju, predratna slika. Možda su i Hamda Brkić i Rifat Pavlović svirali “Tango rata”. Arhiv K.D. Miletić.
– Mi pjesmu nismo smjeli pjevati na javnom mjestu, ali smo je pjevali na svim većim skupovima skojevaca, sjeća se Fika Mišić. Ja se dobro sjećam da sam je pjevušila u zatvoru, mislim da je to bilo 1940. godine i da nam je svima u to vrijeme ta pjesma bila najdraža. Ukoliko se ne varam, jedno vrijeme je služila i kao lozinka mešu skojevcima. Ko je znao “Tango rata” bio je provjeren drug.
– Sjećam se da sam tu pjesmu prvi put čula na jednom zboru u Jasenici 1938, koji je bio organizovan uz Prvi maj. Bilo je tu i crvenih zastava i neki su drugovi govorili, a meni je u sjećanju ostala ta pjesma koja se brzo pamtila i lako pjevušila. Nije bilo mostarskog skojevca koje je nije znao otpjevati, kaže Mira Badžak. Ja sam je pjevala sa komšijama Đukićima koji su stanovali na Ogradi i po kojima se zove ulica u kojoj danas živim.
Šest palih boraca Đukića ima spomen-ploče na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru.
PJESMA NAS JE ODRŽALA
Prije neke tri godine, poslije završenog Februarskog časa za mlade Mostara, prvi put sam čuo za pjesmu o kojoj govori ovaj napis. Drug Đemal Bijedić reče da bi je volio još jednom čuti i da bi bilo dobro da je ansambl “Mostarskih kiša” stavi na svoj repertoar.
Djevojčice iz ansambla nisu stigle da mu je otpjevaju a voljele su kad ih je Đemal Bijedić slušao.
Sjetio sam se te njegove želje ovog septembra kada su na Partizanskom spomeniku Mida Šabanac, Fika Mišić, Mira Badžak i Ala Kreso, pred televizijskim kamerama, vidno potreseni, nakon 32 godine ponovo oživjeli akorde te davne i drage pjesme.
Bilo je i nekih suza.
Sve ćemo to vidjeti 5. oktobra uveče kada će Mostar biti domaćin svečanosti revolucionarne pjesme.
U međuvremenu su one djevojčice iz “Kiša” pripremile pjesmu.
Pjesma je godište njihovih majki i očeva, ali je mlada koliko i oni.
Donosimo joj tekst na ovoj strani, a note je, po sjećanjima Fike, Mire, Mide i Ale, zabilježio profesor Josip Sliško.
I note donosimo.
Pa nek se pjesma pjeva.
Ona nas je održala – njojzi hvala.”
M. Marić (1977)
Zahvaljujemo Miši Mariću na ustupljenom materijalu.
Na ovoj slici Konjičkog bataljona 1942. godine Šćepo Pavlović je pod brojem 14. Ostala lica koja smo prepoznali su: #25 Pava Miletić (čuči); #26 Salko Šehović; #27 Mustafa Temim Turko. Prepoznajete li još nekog? Pišite nam.
GALERIJA:
“Tango rata”
Note je po sjećanjima preživjelih boraca 1977. godine zabilježio profesor Josif Sliško, inače i kompozitor pjesme „Mostarska mati“.
Članak Miše Marića u “Slobodi” 1977. godine o tome kako je nastala, pronađena i zapisana pjesma mostarskih skojevaca “Tango rata”.
Članak je objavljen u knjizi “Mostar moj grad 5”, str. 126. (priredio Hamica Ramić, 2019.)
Zahvaljujemo Miši Mariću na ustupljenom materijalu.
Autor teksta:
Mišo Marić, rođen 1939. u Bosanskom Petrovcu, sa mostarskom adresom od 1961. do 1992, a od 1992. sa engleskom u Exeteru. Plodotvoran pisac i pjesnik s mnogim objavljenim knjigama, neizostavan u brojnim antologijama, udžbenicima i monografijama. Pjesme su mu prevedene na više jezika, mnoge su postale hitovi poznatih muzičara. Idejni začetnik i umjetnički rukovodilac poznatnog ansambla “Mostarske kiše” od 1973. do 1992. godine. Za svoj rad dobio je brojne nagrade.
Čitajte naše članke, posjetite naš blog.