Fatima Hanić, bolničarka Mostarskog bataljona iz Stoca
Fatima Hanić, hrabra partizanska bolničarka, koja je prošla mnoge borbe i junački ratovala u mnogim sudbonosnim bitkama, pa i onim najslavnijim na Neretvi i Sutjesci, krenula je u odbranu domovine, odazivajući se pozivu KPJ na ustanak, u svojoj sedamnaestoj godini.
Rodila se 1924. godine u Crnićima, Stolac, u porodici Huse i Hatidže Hanić, radnica. Poslije završetka osnovne škole odlazi u Mostar, gdje stiče kvalifikaciju krojačkog radnika. Odlazak u Mostar Fatimi će otvoriti nove vidike, pa se ona pridružuje akcijama mostarske omladine i već polovinom 1941. godine je član SKOJ-a. Iz kruga mostarske napredne omladine, koja se masovno opredijelila za NOP, Fatima se kao i ostali skojevci, pripremala za odlazak u partizane i u drugoj polovini 1941. godine vrši pripreme među mladim za odlazak u oružanu borbu.
Početkom 1942. godine je u Konjičkom (Mostarskom) bataljonu jedna od prvih bolničarki a avgusta 1942. godine je u stroju proslavljene 10. hercegovačke brigade, s kojom će poći na čuveni ratnički put preko borbi kod Duvna, Kupresa, Bugojna, Prozora, Travnika, Žepča da bi učestvovala u čuvenoj bici za ranjenike na Neretvi, a potom i u bici na Sutjesci. Tu je Fatima ispoljila najljepše ljudske osobine: bila je bolničarka koja nikada nije ostavljala svoje drugove, ni u najtežim natčovječanskim naporima prilikom prelaska Neretve, ni u okruženju Sutjeske. Bila je borac koga su svi cijenili i voljeli.
Poslije iscrpljujućih borbi na Sutjesci Fatima odlazi u 10. bataljon 10. hercegovačke brigade, a kada je formirana III NOU brigada (12. hercegovačka), raspoređena je u 1. bataljon. Tu su je opet čekale teške borbe od Vlahovića, Ljubinja, Stoca, Plane, Meke Grude, Korita i Pilatovaca sve do Zvijerine, Dabra i Hrguda. Krajem decembra 1943. godine nalazila se na domak svojih Dubrava. S Hrguda je posmatrala dubravsku površ, pričala borcima o dubravskim smokvama i lozovači, razmišljala o tome da svoga komandanta brigade Danila Komnenovića zamoli da je pusti da skokne do svojih najbližih. Na žalost, za Fatimu nije bilo smiraja. Iznenada su napali četnici Stolačke i Ljubinjske brigade, došlo je do borbe u toku noći i dana 17/18. decembra, pa je ranjeno nekoliko drugova. U tim borbama Fatima brine o ranjenim borcima, hita preko hrgudskog kamenjara od jednog do drugog, hrabri ih kao i uvijek. U jednom trenutku kada je pohitala, kao što je to često činila, da pomogne ranjenim, u ovom slučaju komandiru Milutinu Jelačiću, smrtno je pokošena neprijateljskim rafalom 18. decembra 1943. godine. Nije dočekala da još jednom vidi svoje Dubrave. Imala je samo devetnaest godina …
Fatima Hanić nema spomen-ploču na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru. Njena fotografija nalazi se u brošuri “Partizanski spomenik u Mostaru”.

Izvor: Anđelko V. Belović, “Pali za slobodu, borci NOR-a i žrtve fašističkog terora stolačkog kraja 1941-1945.g.”