Likovni esej: Bojan Mitrović, razmišljanja o Partizanskom spomeniku u Mostaru

ODLOMAK:

“… Pozitivisti devetnaestog veka su videli Boga kao opštu oznaku za ono što nam je nepoznato. Različite religije, pre svega dalekoistočne i amerindijske, delile su ovu ideju božanstva. Ali čini nam se da do sada niko nije izvukao važnu implikaciju takve ideje, tj. da je život blizak nepoznatom, zapravo život blizak Bogu, odnosno, u krajnoj liniji, dobar život.

Bogdanovićeva „Partiza“ danas izgleda kao materijalni ostatak neke izgubljene civilizacije. Na najpovršnijem nivou to, na žalost, i jeste tako, ne samo zbog toga što se civilizacija socijalističke Jugoslavije bespovratno urušila, već su se sa njom, na izgled, slomile i vrednosti antifašizma, solidarnosti i opšte ljudske povezanosti koje su bile deo te civilizacije. Međutim, gledati na „Partizu“ samo u svetlu jugonostalgije, čini nam se duboko pogrešno. Bogdanovićev stil je svesno eklektičan i kombinuje elemente svih lokanih religija od katoličanstva i pravoslavlja, do islama, judaizma i Crkve bosanske, kao i elemente antičkih civilizacija i to ne samo onih prisutnih na tlu Hercegovine. Uspešna mešavina svih tih stilova daje „Partizi“ jedan vrlo arhaičan izgled bez da se ta arhaičnost može direktno povezati sa prethodno poznatim simboličkim sistemima i zato jeste pogodno tlo za učitavanje novih ideja. Metod stvaranja ove umetničke knjige je dakle deklarisano anahronistički: Bogdanovićev spomenik ćemo „čitati“ baš kao da se radi o hramu religije nepoznatog, u njega ćemo učitavati tu ideju da je dobar život, život blizak nepoznatom, i izučavaćemo ga kao da su se na njemu, nekad, vršili i obredi te iste religije ili filozofske prakse. Pokušaćemo dakle da dokučimo mitove, rituale i verovanja te nepostojeće religije kroz eksplicitno izmišljenu ili zamišljenu semiologiju Bogdanovićeve arhitekture. (…)”

Crtež Bojana Mitrovića za umjetničku knjigu u nastajanju “Hram religije koja ne postoji. Beleške o Partizanskom Spomen-Groblju Bogdana Bogdanovića u Mostaru.”

O AUTORU:

Bojan Mitrović je istoričar istočne Evrope koji se trenutno bavi održivim turizmom i ima strast za crtanjem.
Kao umjetnik imao je tri samostalne izložbe u poslednje tri godine i učestvovao je na Festivalu stripa i ilustracije Nova 2021. u Pančevu, Srbija. Njegovi radovi su gotovo isključivo mastilo na papiru, ali se tematski mogu izdvojiti u dvije glavne grupe. Prvi, nazvan „Mezzo Gaudio“ (Pola radosti), je otvoreni ciklus međusobno nepovezanih crteža koji su proizvod introspekcije. Nekoliko ovih crteža je već objavljeno, u katalogu Nova festivala i u knjizi poezije Vladana Miljkovića „Kraftverk u Audiju“, 2021. Za drugu grupu, metod „razmišljanja kroz crtanje“ osmišljen za njegove introspektivne radove, primijenjen je na spoljašnji svijet, i rezultirao je zatvorenom, nešto strukturiranijom grupom crteža i tekstova. Prva takva knjiga je „Ekokalipsa“ (Ecocalypse, Samizdat, 2024) dok će se druga zvati: Hram religije koja ne postoji. Beleške o Partizanskom Spomen-Groblju Bogdana Bogdanovića u Mostaru.

Kao istoričar, uglavnom se bavi nacionalizmima 19. veka i istorijom kulture jugoistočne Evropi, fokusirajući se na pad imperija i postimperijalnu tranziciju, iako u skorije vreme teži i aktuelnijim temama. Za 2026. godinu sprema knjigu o protestima u Srbiji pod naslovom “Nova srpska revolucija? Protesti protiv korupcije 2024-’25 godine” za italijansku izdavačku kuću People.

Rođen je u Beogradu, Srbija, a trenutno živi u Trstu, Italija.