FAQ

Partizansko spomen-groblje u Mostaru proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 19. do 23. januara 2006. godine. O odluci Komisije možete više pročitati ovdje: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2778

“ODLUKA br.07.1-2-924/03-4 OD 21.01.2006. god. O PROGLAŠENJU PARTIZANSKOG SPOMEN-GROBLJA U MOSTARU NACIONALNIM SPOMENIKOM BIH

Odlukom Povjerenstva za nacionalne spomenike BiH br.07.1-2-924/03-4 od 21.01.2006. god. (Sl.glasnik BiH br. 90/06) proglašena je nacionalnim spomenikom BiH graditeljska cjelina- “Partizansko spomen-groblje u Mostaru” površine 79.248 m2 u obuhvatu katastarske parcele označene kao k.č. (2446) K.O. Mostar II odnosno 45 gruntovnih parcela označenih kao: k.č. 470/2, 470/3, 470/4, 471/2, 471/3, 469/4, 480, 481/1, 482/2, 482/3, 482/4, 483, 486/1, 486/2, 488/1, 490/1, 489/1, 490/3, 494/1, 479/1, 478/1, 477/1, 476/1, 475/1, 474/1, 473/1, 473/2, 484, 387/1, 387/2, 382, 386/2, 378/2, 479/2, 478/2, 477/2, 476/2, 475/2, 474/2, 473/4, 493/1, 491, 1371/4, 487/2, 467/2, 365/1, dio k.č. 340/2 i dio k.č. 471/1.
U ovoj zoni primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije sukladno Zakonu o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika (sl.novine FBiH br. 2/02, 27/02 i 6/04). Zabranjuje se promjena temeljne namjene memorijalnog kompleksa, deponiranje otpadaka te se svaki građevni ili obrtnički zahvat ne može izvesti bez odobrenja Ministarstva za prostorno uređenje FBiH, a dopušta se interpolacija primjerenih objekata isključivo za potrebe ovog kompleksa.
U pojasu od 50 m od ove parcele utvrđen je zaštitni pojas sa zabranom izgradnje industrijskih i poljoprivrednih te objekata koji mogu ugroziti graditeljsku cjelinu kao i stambenih objekata većih od 10 x 12 m, katnosti više od P+1 tj. max. visine krovnog vijenca od 6,5 m. Svi planovi za ove zone u suprotnosti sa ovdje navedenim stavljeni su van snage, a infrastrukturni radovi dopušteni su samo uz odobrenje nadležnog federalnog ministarstva.” 

Čini se da tačan broj spomen-ploča nije sasvim jasan i teško ga je utvrditi, jer je u posljednjih nekoliko decenija spomen-groblje stalno izvrgavano napadima a spomenik i ploče su renovirane već nekoliko puta. U relevantnoj literaturi se spominje oko 630-810 spomen-ploča.

Korišteni izvori imena palih boraca se donekle podudaraju u broju navedenih imena, ali ne u potpunosti. Za sada se radi o tri osnovna izvora: dva spiska palih boraca iz 1980-tih i fotografija obnovljenih ploča iz 2018. godine.

U spisku iz brošure „Partizanski spomenik u Mostaru“ iz 1980. godine stoji da „ovaj spisak nije konačan, jer je u toku obrada podataka i za druge učesnike u narodnooslobodilačkom ratu“. „Spomenica“ je nastala nekoliko godina kasnije, ali nije sadržala sva imena sa prethodnog spiska (poglavlje „pali borci“).

Metodologija sakupljanja

Trenutno smo metodom komparacije došli do 718 zasebnih imena palih boraca, u ovoj kombinaciji izvora:

Zaključci:

U sva tri izvora se poklapa oko 560 imena boraca.

Da prvi spisak iz 1980. nije bio potpun svjedoči 26 kasnije dodanih spomen-ploča. Dakle postojao je bar još jedan spisak pored onog iz “Spomenice”.

65 imena se javlja samo u “Spomenici” i nejasno je da li su njihove ploče ikad postojale. Ipak, u najmanju ruku, postojala je namjera da se naprave. To potvrđuje 17 imena iz Spomenice, kojih nije bilo prvobitnom spisku iz 1980. i koja su kasnije dodana jer su im napravljene spomen-ploče.

O postojanju još nekog spiska najbolja potvrda su 7 spomen-ploča iz 2018. koji nisu bili na nijednom od dva spomenuta spiska.

Zanimljiv je slučaj “nestalog” palog borca Luke Cvitkovića koji nije bio ni na jednom spisku, niti mu je 2018. godine urađena nova ploča, a opet znamo da je ranije imao svoju spomen-ploču. Srećom je porodica sačuvala sliku te starije spomen-ploče, što je danas nepobitan dokaz o njenom postojanju.

Na stranici svakog borca sa lijeve strane smo naveli u kom od ovih izvora se njegovo ili njeno spominje.

Ukoliko raspolažete novom ili drugačijom informacijom po ovom pitanju, molimo da nas obavijestite preko stranice Kontakt.

Radeći na biografijama, uočili smo kod otprilike 155 (20-25%) natpisa na spomen-pločama informaciju koja je drugačija u odnosu na kratku biografiju u „Spomenici Mostara 1941-1945.“, a ponekad je natpis sadržavao i očevidnu grešku.

Vjerujemo da su natpisi za prve ploče u vrijeme izgradnje 1965. mogli ostati neprovjereni ili su bili djelimično provjereni, pošto su se za mnoge borce podaci još sakupljali. Do sredine 80-tih, kad je objavljena „Spomenica“ bilo je više mogućnosti za detaljne provjere dokumentacije. U redakciji „Spomenice“ je radio vrlo značajan tim stručnjaka u sastavu: Gojko Uljarević, mr Nebojša Milivojević, Refik Hamzić, Karlo Drago Miletić, Boško Buha i Drago Marić za pale borce, što ostavlja malo prostora za sumnju u vjerodostojnost navedenih podataka.

Primjer gdje su podaci nedostajali 1965, a do danas su nađeni:

– Prijašnji natpis: Evald S. ERLIH (???? ???? – ???? ????) / Predložen novi natpis: Evald S. Erlih (1915. Brno – 1944. Drežnik). Ovi podaci su danas dostupni u više izvora.

Kao primjeri najočitijih grešaka možemo navesti:

Prijašnji natpis: Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ (1918. Mostar – 1944. Ovojci) / Predložen novi natpis: Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ (1918. Mostar – 1943. Ovojci). Razlog za prepravku: racija i streljanje na Ovojcima u događaju u kom je bila i Radojka (nakon Sutjeske) se desio ljeta 1943. godine. O tom svjedoče brojni drugi streljani u tom događaju na Ovojcima.

Većina prepravki su „lakše“ vrste, kao drugačiji očev inicijal ili godina rođenja:

Prijašnji natpis: Esad S. ČERKIĆ (1926. Mostar – 1944. Zagreb) / Predložen novi natpis: Esad Š. ČERKIĆ (1926. Mostar – 1944. Zagreb). Razlog za prepravku: Prema „Spomenici“ i svjedočenju porodice, ime oca je Šaćir.

Neki slučajevi su ostali nerazjašnjeni, te nema prijedloga na prepravku natpisa. Primjeri:

Zlatka Vuković, Ahmet Sefić, Dejan i Vera Popović – izvori se ne slažu jesu li streljani na Ovojcima ili iza Stare gimnazije u Mostaru.

Brojni mostarski Srbi ubijeni 1941. – ostalo je nejasno jesu li ubijeni u Mostaru ili odvedeni za Jadovno/Gospić i tamo ubijeni.

Hajrija Bašagić, sestra palog borca Muhidina Bašagića – izvori se ne slažu je li streljana na Ovojcima sa bratom 1943. godine ili je odvedena u Jasenovac gdje je ubijena (prema sajtu JUSP Jasenovac).

Ako ste uočili pogrešku na prijašnjem natpisu ili na predloženom natpisu, molimo da nas obavijestite.

Trenutno je na sajtu partizansko.info 718 imena palih boraca Mostara i okoline, a biografija je nešto manje. Za veliku većinu smo našli odgovorajuće biografije ili spomen na njih u literaturi.

Korišteni su izvori navedeni na ovoj stranici. U velikoj većini slučajeva se radi o kratkim biografijama iz knjiga: Spomenica Mostara 1941-1945. (prvi dio knjige, poglavlje “pali borci”), „Mostarski bataljon“ E. Ćemalovića, te četiri toma „Hercegovine u NOB-u“, kao i podacima iz brojnih drugih knjiga i izvora, posebno knjiga Mensura Seferovića, ili drugih izvora u zavisnosti od tematike, onako kako je navedeno na stranici svakog borca. Trudili smo se da što savjesnije prenesemo podatke iz navedenih izvora, međutim ukoliko ste uočili neki propušteni detalj, molimo da nas obavijestite preko stranice Kontakt ili linka „pišite nam“ na stranici svakog borca).

Iz tog razloga su neke biografije „bogatije“ obrađene od drugih. Za neke borce imamo vrlo šture podatke isključivo iz „Spomenice“, za druge smo pronašli malo više podataka iz više izvora, a kod određenog broja boraca o kojima je ranije dosta pisano, poput narodnih heroja, imamo najviše podataka. Na žalost, postoji i određeni broj boraca bez biografije, odnosno o kojima nam je sve nepoznato osim podataka sa natpisa.

Pored gore navedenih izvora, brojne organizacije, pojedinci i muzeji su nam ustupili podatke. Među njima se posebno ističu JUSP Jasenovac, Vazduhoplovni muzej u Beogradu, CIDOM, saradnici firme IDEAA Mostar, i brojni drugi.

Za neke borce su nam se javili članovi porodica, pa smo i njihove komentare uvrstili u biografije. Veoma je važno da i vi ispričate vama poznate porodične priče! Šaljite nam podatke i fotografije preko stranice palog borca ili stranice Kontakt.

Kratak odgovor na ovo pitanje je da. U prilog toj tvrdnji govore slijedeći izvori:

– članak u listu „Sloboda“ br. 50 iz 1964. gdje piše ko će biti ili može da bude sahranjen na Partizanskom-spomen groblju: https://partizansko.info/wp-content/uploads/2023/06/spomenik-novine.jpg 

– citat Komisije za očuvanje spomenika, sa brojkama i lokacijom, prema svjedočanstvu rukovodioca izgradnje Ahmeta Ribice: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2778 

„Projektom izgradnje spomenika je bilo predviđeno 810 grobnih mjesta, ali je prikupljeno samo 560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja. Njihovi ostaci su položeni u betonske komore, dimenzija 60x40x50 cm, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci (6). Na spomen groblju postavljeno je 630 nadgrobnih spomenika koje su 2004. godine, uz suglasnost autora, zamijenjene novim od kamena «tenelije», istog oblika i natpisa. (6) Izvor informacija : gosp. Ahmet Ribica, ing. građevine – rukovodilac izgradnje“.

– izjava Brace Andrića, takođe menadžera projekta izgradnje: “To je Partizansko spomen-groblje, jer to nije običan spomenik, tu su i posmrtni ostaci jednog velikog broja poginulih partizana”, na ovom videu na 49 sek.

-izjave pojedinaca, poput članova porodice Salka Šestića i Branka Kosjerine o njihovoj sahrani u zajedničkoj spomen-kosturnici na Partizanskom spomen-groblju.

Odgovor na to pitanje smo našli u jednom članku iz 1964. godine:

“Prema odluci (Skupštine opštine, prim.a.) u groblju će biti sahranjeni posmrtni ostaci onih lica koja su prije 15. maja 1945. godine živjeli u Mostaru, a izgubili živote do tog vremena. U sastavu POJ , NOVJ i JA, zatim na aktivnom radu u NOB-i, te zatvorima, logorima i internaciji, ako je boreći se i izvršavajući zadatke NOP-a bio zarobljen ili uhapšen kao i oni koji su se kao pripadnici revolucionarnog pokreta zatekli u zatvoru ili logorima 1941. godine. Takođe će biti sahranjeni i posmrtni ostaci i onih boraca koji su se borili u sastavu vojnih oružanih formacija anitfašističkog pokreta i borili se u drugim zemljama, kao i oni koji su se borili u savezničkim vojskama poslije 4. jula 1941. godine. U odluci je detaljno precizirano kako i na koji način će se vršiti prenos posmrtnih ostataka boraca (…)” (Mostarska hronika, 1964. br. 50)

Tačan broj sahranjenih je teško sa sigurnošću utvrditi.

U prethodnom pitanju smo naveli citat Komisije za očuvanje spomenika u kom se govori o „560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja“. 

Radmilo Braca Andrić, gradonačelnik Mostara od 1969. do 1974. i kasnije, dio komisije za obnovu Partizanskog, u jednom video intervjuu (oko 2. minute) spominje posmrtne ostatke preko 200 boraca: “negdje oko 200 i nešto se nalazi u zajedničkoj kosturnici tamo gdje se polažu vijenci. To su posmrtni ostaci partizana koji su stradali uglavnom u četničkom puču.” 

U članku objavljenom u listu “Sloboda” prilikom otvaranja Partizanskog spomen-groblja septembra 1965. godine, navedeno je da su tu “zajedničke grobnice boraca poginulih u Dramiševu, Kamenoj, Glavatičevu – Bjelimićima i Ovojcima.” To se slaže sa gornjom izjavo Brace Andrića. Među njima bi bili ovi pali borci:

Aleksandar M. ALAGIĆ (1923. Gospić – 1943. Bijela), Hivzija M. BRKIĆ (1919. Mostar – 1942. Bijela), Hasan A. BUBIĆ (1914. Mostar – 1943. Bijela), Remzija S. ĆIŠIĆ (1923. Mostar – 1942. Bijela), Ibro I. DIZDAREVIĆ (1923. Mostar – 1942. Bijela), Šefko H. DUGALIĆ (1920. Mostar – 1943. Bijela), Milan V. IVETIĆ (1909. Mostar – 1942. Bijela), Risto S. KANDIĆ (1903. Prigrađani – 1942. Bijela), Milorad B. PIKULA (1924. Mostar – 1943. Bijela), Mehmed S. ŠAPUH (1922. Mostar – 1942. Bijela), Elefif S. ŠARAN (1921. Mostar – 1942. Bijela), Stjepan S. ŠULENTIĆ (1914. Mostar – 1942. Bijela), Muhamed O. TASLAMAN (1920. Mostar – 1942. Bijela), Mehmed D. ZALIHIĆ (1888. Mostar – 1942. Bijela)

Ante A. ZUANIĆ (1924. Rogatica – 1942. Bjelimići)

Risto V. MILIĆEVIĆ (1921. Mostar – 1942. Zvijerina), Bisera M. SALAHOVIĆ (1924. Trebinje – 1942. Zvijerina)

Abdulah S. DIZDAREVIĆ (1906. Ljubuški – 1942. Dramiševo), Ibrahim A. DŽAFEROVIĆ (1920. Gacko – 1942. Dramiševo), Muhamed M. HADŽIOMEROVIĆ (1918. Mostar – 1942. Dramiševo), Mustafa M. KRESO (1914. Mostar – 1943. Dramiševo), Pero V. LAŽETIĆ (1921. Mostar – 1942. Dramiševo), Mustafa M. REPAK (1920. Mostar – 1942. Dramiševo), Hidajet H. ŠARIĆ (1924. Mostar – 1942. Dramiševo), Salko M. ŠEHOVIĆ (1917. Mostar – 1942. Dramiševo)

Mladen D. BALORDA, narodni heroj (1921. Mostar – 1943. Ovojci), Ljubo B. BREŠAN, narodni heroj (1913. Dubrovnik – 1943. Ovojci), Šaćir I. ČELEBIĆ (1922. Mostar – 1943. Ovojci), Džemal S. DELIĆ (1921. Mostar – 1943. Ovojci), Muzafer H. DERONJA (1924. Mostar – 1943. Ovojci), Hamdija S. DIZDAREVIĆ (1923. Mostar – 1943. Ovojci), Ibrahim H. ĐUKIĆ (1923. Mostar – 1943. Ovojci), Omer H. ĐUKIĆ (1925. Mostar – 1943. Ovojci), Abduselam M. ELEZOVIĆ (1924. Mostar – 1943. Ovojci), Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ (1918. Mostar – 1944. Ovojci), Anđelko E. GOATTI (1893. Mostar – 1943. Ovojci), Ćamil M. HADŽAJLIĆ (1907. Mostar – 1943. Ovojci), Meho I. HUSKOVIĆ (1905. Mostar – 1943. Ovojci), Smajo M. IBRULJ (1922. Ljubuški – 1943. Ovojci), Đorđo D. JANJALIJA (1919. Mostar – 1943. Ovojci), Pero D. JANJALIJA (1913. Mostar – 1943. Ovojci), Smajil A. JUGO (1919. Mostar – 1943. Ovojci), Ibro M. KAZAZIĆ (1913. Mostar – 1943. Ovojci), Nafik S. KAZAZIĆ (1921. Mostar – 1943. Ovojci), Šefkija M. KOMADINA (1907. Mostar – 1943. Ovojci), Mirko P. KONJEVOD (1924. Mostar – 1943. Ovojci), Jusuf J. MALKOČ (1906. Mostar – 1943. Ovojci), Krunoslav R. MILIĆEVIĆ (1923. Mostar – 1943. Ovojci), Osman A. NOŽIĆ (1924. Mostar – 1943. Ovojci), Mehmed M. PALA (1921. Mostar – 1943. Ovojci), Avdija M. PAVLOVIĆ (1902. Mostar – 1943. Ovojci), Teofik A. PUZIĆ (1914. Mostar – 1943. Ovojci), Halid H. SADIKOVIĆ (1918. Ljubuški – 1943. Ovojci), Alija H. SALKOVIĆ (1913. Mostar – 1943. Ovojci), Ahmet A. SEFIĆ (1918. Mostar – 1941. Ovojci), Muhamed H. ŠIŠIRAK (1920. Mostar – 1943. Ovojci), Zijad H. VRGORA (1926. Mostar – 1943. Ovojci), Slobodan G. VUKOVIĆ (1919. Mostar – 1941. Ovojci), Zlatka VUKOVIĆ (1893. Mostar – 1941. Ovojci)

Muhamed O. HOJLAŠ (1921. Mostar – 1942. Česim), Branko V. KOSJERINA (1907. Trebinje – 1942. Česim)

Džemal O. DRAGNIĆ (1920. Mostar – 1941. Glavatičevo), Nedžad H. HAĆAM (1920. Lukavac – 1942. Glavatičevo), Mujo I. HUBANA (1916. Humilišani – 1942. Glavatičevo), Suzana Š. LAKATOŠ (1922. Novi Sad – 1942. Glavatičevo), Miloš R. RACO (1913. Mostar – 1942. Glavatičevo), Vasko P. VUKIČEVIĆ (1923. Mostar – 1944. Glavatičevo) 

Narodni heroji koji su sahranjeni na Partizanskom spomen-groblju: dr Safet Mujić  – na kopiji dokumenta iz 1966. se navodi da su njegovi posmrtni ostaci prenešeni na Partizansko – vidi isječak (izvor: spomeniciNOB.info), Ljubo Brešan, Jusuf Čevro, Mustafa Ćemalović, Rifat Frenjo, Ahmet Pintul, Hasan Zahirović Laca.

Drugi pali borci: Muhidin Bašagić (streljan na Ovojcima), te ubijeni u Mostaru: Salko Šestić, Alija Rizikalo, Drago Palavestra. Postoje izjave članova porodica Salka Šestića, Branka Kosjerine, Bećira Trbonje, Mahmuta Trčala i braće Frenjo o sahrani ovih palih boraca u zajedničkoj spomen-kosturnici.

Ovaj spisak nije konačan, te se još nadopunjava.

Na Partizanskom najvjerovatnije nije sahranjeno oko 70 žrtava koncentracionih logora te druga lica koja nisu nikad pronađena, na pr. nestali u akciji (Franjo Intihar), i lica za koje smo našli izričitu tvrdnju da nisu tu sahranjeni (Mile Miletić, Zvonko Miletić, Fadil Bilal, Salih Islamović i drugi).

U nekim slučajevima prethodni grob je ostao i nakon preseljenja posmrtnih ostataka. Primjer je dr Safet Mujić čije originalno grobno mjesto najverovatnije još uvijek postoji, iako su njegovi posmrtni ostaci preneseni na Partizansko.

Prema citatu Komisije za očuvanje spomenika:

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2778 

„… ostaci (narodnih heroja) su položeni u betonske komore, dimenzija 60x40x50 cm, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci.”

Na dan 1. 1. 2024. sakupili smo 142 fotografije ili 20% u odnosu na sve pale borce na sajtu partizansko.info. Stoga nam je potrebna vaša pomoć u sakupljanju. Možda neko može prepoznati članove svoje porodice i na grupnim predratnim ili ratnim fotografijama.

Negdje smi čuli da je Avdo Humo 60-tih godina prošlog vijeka poslao dva radnika iz muzeja u Mostaru da sakupljaju fotografije od porodica palih boraca. Rezultat je bila izložba o kojoj je pisao Mensur Seferović (vidi sliku dole). Slike su čuvane u Arhivu revolucije u Mostaru koji je znatno postradao u posljednjem ratu.

*u knjizi  M. Seferovića “Bataljon u okupiranom gradu” je navedeno da je bila svojevremeno izložba sa slikama palih boraca Mostarskog bataljona u Zavičajnom muzeju u Mostaru.

Iste fotografije su objavljene u brošuri „Partizanski spomeniku  Mostaru 1980.“, ali na žalost, nisu bile poredane po abecednom spisku imena. Takođe, fotografija u brošuri je manje nego imena. Zbog toga nam imena lica na slikama, s nekim izuzecima, i dalje ostaju misterija. Ukoliko možete nekog da prepoznate, molimo da nas obavijestite preko stranice Kontakt.

Najsigurniji način za dodavanje je da se dostavi dokaz, odnosno fotografija spomen-ploče, posebno ako pali borac nije na nijednom spisku. Takav je bio slučaj palog borca Luke Cvitkovića.

I obavezno obavijestite o tome agenciju koja se bavi renoviranjem Partizanskog spomen-groblja: Agencija Stari grad Mostar: https://www.asgmo.ba/

Veoma je važno da i vi sudjelujete u pisanju sadržaja. Šaljite nam podatke i fotografije preko stranice palog borca ili stranice Kontakt.

Mogu – kao veb sajt, partizansko.info se može mijenjati i nadopunjavati. Ukoliko imate nove podatke, dokumente, fotografije, ili uočite pogrešku koju želite prepraviti, pišite nam! Šaljite nam podatke i fotografije preko stranice palog borca ili stranice Kontakt.

Partizansko.info je nastalo na incijativu građana, prijatelja Partizanskog spomen-groblja s ciljem očuvanja sjećanja na pale borce. Nije formalna niti državna organizacija. U sakupljanju sadržaja za ovaj sajt su nam pomagali brojni partneri, a posebno su se istakli: CIDOM, IDEAA, JUSP Jasenovac, Vazduhoplovni muzej u Beogradu, saradnici Centra za rat i mir u Norveškoj, arhiv Karla Drage Miletića, te brojni pojedinci.