brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Hasnija O. KRUŠKONJA
HASNIJA FATIMA (OMERA) KRUŠKONJA, kći željezničara i seljanke Naze rođ. Behram, rođena u Mostaru 24. marta 1925. godine. Krojačica, član SKOJ-a od 1942.
Očeva ljubimica, stanovala je u mostarskoj mahali Carina. Učenica Djevojačke škole, gdje su “italijanski bračni par, pripadnici ilegalnog pokreta otpora, utjecali na djevojku da pristupi organizaciji”. Ilegalka koja je “majkinu feredžu i zar oblačila samo onda kada je trebalo napuniti cekere lecima, bombama i mecima te nositi u šumu kraj Mostara i predati na vezu, poslati dalje partizanima”. Radila je u Konviktu Narodne uzdanice (dječjem sirotištu) u mostarskoj Srednjoj ulici (danas Braće Fejić). Poginula od savezničkog bombardovanja 14. januara 1944. godine.
Iz porodičnih sjećanja:
“Kad je babo jednom prilikom podigao šiltu na sećiji i našao ispod gomilu letaka sa antifašističkim propagandnim parolama, čupao je sebi kose i govorio: ”Sve će nas pobiti”. Par dana kasnije čitava familija je radila u ilegali, a moja rahmetli nena, tada mala djevojčica, nosila je letke u svojim cipelama i odnosila dalje u magaze. (…) Hasnija je, da bi prikrila aktivnosti koje je radila između nosanja oružja i letaka te organizovanja tajnih sastanaka u njihovoj kući na Carini, radila i u dječjem sirotištu koje su bili otvorili Nijemci. Apsurdno, tu je i poginula od savezničke bombe, zajedno sa djecom kojoj je upravo sipala obrok.”
Noć prije bombardovanja u kući Kruškonja bio je sastanak ilegalaca iz Carine – pripadnika Pokreta otpora. U šupi ispod drva je bila sakrivena municija koju je Hasnija 14. januara trebala predati svojoj vezi. Tog jutra se nalazila u Konviktu kako bi djeci podijelila doručak. Konvikt je direktno pogodila bomba od 227 kg. Pored Hasnije, poginulo je više djece bez roditelja koji su tu bili smješteni, a od posljedica bombardovanja tih dana su u Mostaru poginule 24 osobe.
Otac Omer je sa sinom Alijom odmah pohitao prema Konviktu, grozničavo tražeći Hasniju u ruševinama. Onijeli su joj tijelo do Carinskog harema i sami je sahranili bez dženaze i igdje ikoga. Nakon rata je neki čovjek tvrdio da je tu sahranjena njegova supruga, tako da se Hasniji ni danas ne zna grob.
Procjenjuje se da je 86 građana Mostara poginulo prilikom djelovanja savezničke avijacije po vojnim ciljevima. Većina osoba su izgubile život 1944. godine, najvjerovatnije 14. januara.
Dolores Veledar-Perić, članak “Moja heroina antifašističke borbe” ; Ahmed Kurt, Savezničko bombardovanje Mostara u Drugom svjetskom ratu 1943-1945., Hercegovina br. 18; https://mostarski.ba/ahmet-kurt-bombardovanje-mostara-14-1-1944/ ; Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: porodična arhiva (u vlasnistvu porodice Sefić/Silić, Ekrema Silića, koji je zet i muž rahmetli nećakinje od pogunule Hasnije); https://znaci.org/00001/39.pdf; Fotografija spomen-ploče: S. Demirović.
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!