Radojka S. KRČMAR 

RADOJKA (BERGMAN L.) (STJEPANA) KRČMAR; rođena 28. februara 1925. godine u Varaždinu. Živjela sa porodicom u Mostaru, učenica Gimnazije. Nećakinja ubijene dr Berte Bergman, revolucionera Alfreda Bergmana i rodica palog borca Mihajla Kona. Član SKOJ-a od 1940, sekretar jezgra SKOJ-a. U NOV i POJ stupila marta 1942. u istočnu Hercegovinu, a poslije četničkog puča sklonila se u Mostar. Uhapšena od Italijana sa grupom omladinki 1943. godine i otpremljena u logor u Prevlaku, transportom koji je sav Mostar ispratio, a zatim u italijanski koncentracioni logor Visco di Udine. Nakon kapitulacije fašističke Italije septembra 1943. zatvorenici su pušteni. Jedna grupa Hercegovaca, sa njima i Radojka, prešla je slovenačku granicu i stupila u slovenačku brigadu “Ljubo Šercer”. Poginula je 20. decembra 1943. godine kod Kočevja u Sloveniji.

Radojka je kćerka mr Lujze Bergman (Bergmann)-Krčmar, apotekarskog saradnika u Mostaru, rođene 1897. u Kaknju, farmaciju završila 1922. u Beču. Radojkina majka Lujza je sestra dr Berte Bergman koja je pomagala NOP od 1941, šaljući sanitetski materijal partizanima, zbog čega je bila više puta hapšena. Lujza je stupila u NOP 1941, takođe je slala sanitetski materijal i lijekove partizanskim jedinicama. Ustaše su je više puta hapsile, ali nisu mogle dokazati njeno učešćeu NOP. Od oktobra 1944. prebjegla u Dalmaciju gdje je stupila u NOV, bila referent za apotekarstvo 29. hercegovačke divizije.

Iz pisma Zdenke Kesterčaner 1946: “U junu 1943. iz Mostara je prebjegla u Dubrovnik mr. ph. Lujza Krčmar-Bergman, s dvoje djece. Iako nije bilo potrebe za suradnicom u apoteci, u tim ratnim uvjetima, Zdenka ju je primila na posao i na stan, stavivši joj na raspolaganje kuhinju, sve do bombardiranja kuće u Gružu, jeseni 1943. „Znala sam od prvog časa što je sve pretrpjela, kakvim je progonima bila izvrgnuta, radi brata inžinjera, komuniste iz Španjolskog rata, kojeg su ustaše 1941. g. streljali. Znala sam i često je tješila radi brata i kćerke, koja je bila na Mamuli i u Viscu u logoru, a koja je poginula u borbi u Sloveniji. Iz moje kuće bila je odvedena drugarica Lujza u zatvor u Dubrovniku i vratila se opet nama. Iz moje apoteke otišla je s djecom u oktobru 1944. u partizanske redove.“ (tačno.net)

Iz sjećanja saborca Zore Kešelj, učiteljice iz Mostara: “Sa svim drugaricama iz Mostara u toj brigadi vodila sam duge razgovore. Najviše mi je ostao u sjećanju posljednji razgovor sa Radojkom Krčmar. Poznavala sam je inače kao nasmijanu i veselu djevojku punu poleta, a i revolta protiv okupatora. U tim trenucima nisam primijetila da je ta njena vedrina splasnula, ali sjena umora i neraspoloženja na njenom licu duboko mi se urezala u sjećanje. Da li je takav izraz lica bio posljedica riječi koje mi je tad uputila – da predosjeća da će poginuti, da li je to bila njena sjeta zbog sjećanja na majku, to ni danas ne bih mogla reći, ali se sjećam doslovno ovih njenih riječi: “Zorko, ako ostaneš živa pođi kod moje majke pa joj reci da ona kao majka može da bude ponosna na svoju kćer jer ničim nije okaljala svoj život …” Poslije petnaest dana od dana rastanka s Radojkom od nekih kurira iz Okružnog komiteta Partije u Ribnici saznala sam da je Radojka 20. decembra, dakle, odmah po našem rastanku, poginula.”

Na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru su, pored Radojkine spomen-ploče, još dvije koje pripadaju tetki dr Berti Bergman i rođaku Mihajlu Konu. Ime Radojke Krčmar je nakon rata bilo zabilježen na spomen-ploči u Mostarskoj gimnaziji. Ploča je nestala bez traga u vrijeme ratnih zbivanja 1992-1995. 1999. godine na Jevrejskom groblju u Mostaru je podignut spomenik holokausta, na kom je ubilježeno i Radojkino ime.

Povezani članci: Hercegovci i Dalmatinci u Šercerovoj brigadi, zapisao po sjećanju Ljubo Nikolić iz Mostara (1984.); Ljubo Nikolić (1984): Sjećanja borca iz Šercerove brigade