
brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Emina H. HAĆAM
EMINA MINA (HASANA) HAĆAM, rođena 1918. u Bratuncu, domaćica. Živjela s porodicom u Mostaru od 1937. Član SKOJ-a od 1941. Kao ilegalka, sakupljala je sanitetski materijal i učestvovala u nizu akcija. Sa Ahmedom Sefićem je za vrijeme sloma Kraljevine Jugoslavije iznijela oružje iz tvrđave u zapadnom logoru, sanduk pun kragujevačkih bombi i zakopala u šupu u dvorištu na Šetalištu gdje su Haćamovi stanovali. Kasnije su ga odatle prenosili u razne baze. Uhapšena sa grupom djevojaka prilikom prvog hapšenja ženske omladine u Mostaru kad su ih ustaše zatekle na sastanku u Barama, upravo na dan napada Njemačke na SSSR. Dva mjeseca su ih držale u zatvoru, tukle, ali nijedna od djevojaka ništa nije priznala. Uspjele su da pobjegnu iz zatvora uz pomoć Marijana Pavelića, komuniste koji je radio u gradskoj policiji. U Bataljonu od početka 1942, radila je kao bolničarka i učiteljica u mjestima u kojima je boravio Bataljon. Kad je kurirka Mevzeta Kreso prenosila poruke i poštu borcima kod Konjica, Mina Haćam je dala jednu jabuku za majku na kojoj je iglom izbola slova – pismo: »Draga mama, ne brini za mene ja sam dobro …“. Zarobljena sa grupom boraca od strane četnika za vrijeme četničkog puča, ali su se uspjeli osloboditi jer su u međuvremenu zapucale ustaše. Borac Bera Arpadžić se prisjećala: „Jednom prilikom su iznad Glavatićeva nadletjeli avioni i bombardovali nas. Jednog druga je pogodio geler: Mina je kao tigrica skočila do njega i, uprkos najvećoj opasnosti za svoj život, pod bombama ga previla …“
Poginula na Sutjesci tokom Pete ofanzive 1943. godine pokušavajući da pomogne Šefiku Obadu: „U jednom trenu je preskočila da previje ranu Šefiku Obadu. Drugovi su joj doviknuli: »Mina, poginućeš!« Tu je pala. Pored heroja Obada (…)“. Grob joj je ostao neobilježen.
Mina Haćam je ostala upamćena kao „hrabra djevojka, izvanredno požrtvovana ilegalna radnica i odvažan borac Mostarskog bataljona“. Njen brat je narodni heroj Mithad Haćam, koji je poginuo 1942. godine.
Seferović, Mensur (1981): „Istočno i zapadno od Neretve“, „Narodna armija“, Beograd; Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: S. Demirović
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!