Ševa

Dva brata i sestra, Ahmet, Fatima i Omer, djeca Alage Ševe iz Mostara, učestvovali su u NOB i svi su poginuli.
Iz zapisa Mahmuta Konjhodžića: „Stari Alaga Seva, pošteni građanin i patriota, avgusta 1941. svojom odlučnošću zaprepastio je župana Trojera. Na jednom sastanku uglednih muslimana čiji su sinovi bili nesigurni za režim, pitao je župan starog Alagu: „Gdje je sada vaš sin Ahmed, dragi efendija?“ Alaga je odgovorio: „Gospodine župane, vi me pitate za Ahmeda, ali me čudi da se ne interesujete i za Omera, mog drugog sina. Župan je dalje pitao: „A šta je bilo s Omerom? I Ševa je odgovorio: Drago mi je, gospodine župane, što me sada pitate za Omera. Pa, reći ću vam. Vi ste ga jednostavno — ubili. Bačen je živ u jamu. Zbog toga sam i poslao Ahmeda u partizane.”

I najmlađa sestra Devleta Ševa se prisjećala: “I moja braća i sestre bili su u partizanima. Bila sam dijete, ali pamtim da smo i prije oslobođenja 14. februara (Dan oslobođenja Mostara; op. aut.) iščekivali njihov povratak. Grad je oslobođen, na Musali se proslavljala sloboda, pamtim kolo i to da mi otac nije dozvolio da ostanem na veselju. Nekoliko dana kasnije saznali smo za smrt, priča Devleta. Tužnu vijest njenom ocu saopćio je također narodni heroj, čuveni Mostarac Meha Trbonja. Išao je često do Musale, gdje je vrijeme provodio s društvom u kafanama. Tih večeri nije zaključavao avlijska vrata u ubjeđenju da će se djeca vratiti. Meha mu je jednog jutra prišao i rekao: “Hadžija, čujem da ne zaključavaš vrata”, upozoravajući ga da to ne čini “jer još ima svašta po gradu”, a onda mu je saopćio najtužniju vijest. Rekao je: “Zaključavaj vrata, djeca se, nažalost, neće vratiti”. Do kuće ga je potom odveo jedan od drugova kojeg je on od milja zvao – Ahbab. Nije imao snage ući unutra s njim, čovjek se vratio, a otac je u avliju ušao i kroz jecaje rekao: “Sad možemo zaključavati vrata, djeca se neće vratiti”. Bio je to najtužniji dan u mom životu, govori Ševa.” Izvor: https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/za-drugove-doktor-za-siromasne-sirotinjska-majka