Radojka R. GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ 

RADOJKA RACA (RISTE) GNJATIĆ-IVANIŠEVIĆ, rođena 22. aprila 1919.* u Nevesinju* u porodici predratnih revolucionara i aktivista. Otac joj je bio krojački radnik. Svršila je osnovnu školu i dva razreda večernje trgovačke škole. Pred rat ju je komunist Nikola Abramović uzeo da uči zanat u prodavnici tekstilne fabrike „Šik“ u Mostaru te je postala po zanimanju trgovačka pomoćnica. Išla je u Radnički dom na časove esperanta, učestvovala u demonstracijama i štrajkovima sindikata. Supruga borca Vaska Gnjatića. U njihovoj kući su se okupljali članovi partije i otuda su odlazili odredi dobrovoljaca u partizane. Član SKOJ-a od 1940. i KPJ od 1942. u Bataljonu od novembra 1941, borac. Zabilježena je 1942. u partizanskoj krojačkoj radionici. Preživjela V ofanzivu, bitku na Sutjesci, i zajedno sa 80 drugih boraca se vratila u Mostar na oporavak. Uhapšena prilikom racije zbog izdaje jednog saborca i streljana na Ovojcima. Hrabro se držala pred neprijateljem i nije pristala da otkrije ijednog saborca: „Od Race je traženo što i od (Hilmije) Huskovića (uhvaćenog partizana koji je odao borce, prim.a.). Ona je uzdignute glave, puna prkosa i suznih očiju prošla pored stroja i izdvojenih drugova. Ni pred kim se nije zadržala niti je na bilo kome zaustavila pogled da ne bi pratiocima odala poznanike.“ Streljana na Ovojcima kraj Mostara 10. jula 1943. zajedno sa 40 uhvaćenih Mostaraca. Sestra pekarskog radnika Voje Ivaniševića, sekretara sindikata živežara, s kojim se zajedno borila na Sutjesci, i Milana Miće Ivaniševića (poginuo kod Travnika). Opisana je kao „Raca, plemenita i smjela partizanka, i ovdje je visoko, visoko nosila zastavu svoga bataljona — ona je ovdje bila blistavo znamenje, savjest i zakletva proleterskog Mostara i njegovog bataljona.“

Istinska heroina rata, inspirisala je brojne posljeratne priče i romane, i jedan film. Oslikana je na naslovnoj strani knjige “Bataljon u okupiranom gradu” Mensura Seferovića (1958).

ODLOMAK IZ LITERATURE:

Iz sjećanja Angeline Draganić (Lambić):

“S prvim mostarskim komunistima i skojevcima stigla je i Raca Ivanišević već 1941. godine. Lijepa i vesela. I ona je bila bolničarka, ali je znala raditi i u kuhinji, i još teže, muške poslove. Znala je prelijepo pjevati, a ranjenici su to od nje često tražili. Vesela, kakva je, inače, bila, nikada nije odbijala. Zapjevala bi, glas bi joj se kao melem prosuo po bolničkoj sobi, a ranjenici bi živnuli. Bilo bi im lakše od Racine pjesme.

Prošla je s Bataljonom mnoge bitke. Stigla je i do Sutjeske, i kada se, iznurena i iscrpljena, spremala, na kratko, do svog rodnog Mostara, nije mogla izbjeći zločinačku ruku. Sjećam se našeg rastanka. Imala je na sebi pantalone, a ja suknju. I reče mi:

– Angela, daj mi suknju, biću manje upadljiva, lakše ću u njoj u Mostar. Dala sam joj suknju, ali na žalost, nije pomoglo. Uhvaćena je u svom rodnom Mostaru, zatvorena i mučena. Nije odala nijednog druga niti drugaricu. Umrla je mučeničkom smrću.”

O Racinom povratku sa Sutjeske u Mostar, hvatanju i pogibiji:

„Kada su se borci Mostarci vraćali sa Sutjeske u Mostar i Raca je ostala izvan grada, u jednoj grupi koja je htjela da pođe prema Dubravama, ali nisu uspjeli da uspostave vezu. Tako se ona javila svom rođaku, Slavku Ivaniševiću, u seocetu Lakiševini. On joj je donio hrane i seljačko odijelo, pa se ona preobukla i sišla u lakiševinu. Izišla je iz Mostara s jednom grupom, tobože da beru kajsije u voćnjaku izivan grada. Tako je Raca sa Smiljom i tom grupom ušla u grad.

Racino hapšenje je u stvari jedan tragičan slučaj. Evo o čemu je riječ. Boravila je u kvartu Luka, u kući Bakarića, koju je zakačila racija. Kad su Nijemci upali u tu kuću zacijelo ne bi Racu ni poznali ni uhapsili da su je našli u krevetu. Već je bila legla, u spavaćici, kad su gestapovci stigli blizu Bakarićeve kuće. Ali Raca je pomislila da je sigurnije ako se sakrije u podrum, pa je, onako u spavaćici, brzo sišla dolje i sakrila se. Ali gestapovci su i tu došli. Čim su je vidjeli u podrumu, i to u spavaćici, bila im je sumnjiva i uhapsili su je kao jedinu ženu među uhvaćenima. Tako, u spavaćici su je doveli u južni logor s ostalima. Husković je i na nju upro prstom, jer ju je znao iz bataljona. Gestapovci su mladu ženu izdvojili i poslije prvog Huskovićeva prepoznavanja ljudi, odveli su je pred vrstu poređanih muškaraca i zatražili od nje da odaje borce komnuste. Bilo je tu još boraca i ilegalnih radnika koje Husković, međutim, nije poznavao a Raca ih je znala. Ali hrabra žena je uspravno i odlučnim korakom išla ispred stroja, svakog pogledala u oči, ali ni trepnula nije a kamoli da je koga odala. Dvaput su je gestapovci natjerali da prođe ispred stroja računajući na uspjeh, ali Raca je prkosno šutjela. Razbješnjeli neprijatelji… stali su je tući. Na kraju su je grubo dohvatili, bacili u kamion i odvezli u zatvor.“