brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Sofija S. BAKARIĆ
SOFIJA (SLAVKA) BAKARIĆ, zvana Velika Buca, rođena 11. februara 1924. godine u Beogradu. Živjela se porodicom i školovala se u Mostaru, te radila kao tipografska radnica (po jednom izvoru bila je student filozofije). Članica SKOJ-a i KPJ i jedna od prvih ilegalaca NOP. Uhapšena u Sarajevu juna 1941, bila privremeno u sarajevskom zatvoru, zatim deportovana u logor u Koprivnici (gdje je zajedno sa Rudolfom Hrozničekom i dva druga zatvorenika pomogla hrvatskim komunistkinjama Anki Butorac i Maci Gržetić da pobjegnu). Premještana u razne ustaške logore (Gospić, Jastrebarsko i Jasenovac), da bi se krajem 1941.g. našla u Staroj Gradiški. Kad je februara 1942. godine uspostavljen Hrvatski ženski logor, prebačena je iz tamnice u zloglasnoj Kuli u objekt za smještaj Hrvatica i Muslimanki. Tu se uključila u rad logorske partijske organizacije. Više puta je zatvarana u samice u Kuli, najsvirepije zlostavljana i maltretirana, i na koncu ubijena*. Prema jednom izvoru „poslije (boravka u samici u „kuli” radi “ispjevane pjesme o logoru”) bila je stalno proganjana, dok je jedno prije podne ustaška dužnosnica Maja Buždon nije odvela u samicu u „kuli”, gdje je istu noć likvidirana.“ Zbog muka kroz koje je prošla postala je simbol stradanja žena i djece u ustaškim logorima. Opisana je kao „prkosna i gorda omladinka“ koja se „i na saslušanju i sve do njezine tragične smrti sjajno držala“.
Prema sačuvanim dokumentima, partizani su planirali tražiti razmjenu Sofije za ustaške zarobljenike, ali do tog nije došlo. Takođe, Sofijina majka Marija je u junu 1943. bezuspješno podnijela molbu Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH da se Sofija pusti iz logora. Zabilježeno je da je jednom prilikom srela u vozu iz Sarajeva zarobljenog Mehu Trbonju (1915-2002, narodni heroj) i pomogla mu da pobjegne, isprepriječivši se na izlazu iz voza između njega i policajca. U kući Sofije Bakarić se nakon Pete ofanzive skrivala partizanka Radojka Raca Ivanišević-Gnjatić, koja je uhvaćena u raciji i streljana.
*Prema svjedočenju jedne zatvorenice:
„Godinu dana kasnije, nakon najsvirepijeg zlostavljanja, ubijena je i Mostarka Sofija Bakarić, prkosna i gorda omladinka. Izdvojena je od nas i zatvorena u samicu. Mučili su je iz dana u dan tri mjeseca, a ona je pjevala. To je ustaše još više razbjesnivalo. Tražila je od nas da joj omogućimo da oduzme sebi život, jer su joj mučenja bila dojadila. To nismo mogli učiniti. Rekla je da će nam dati znak kad je povedu na gubilište. To je i učinila. Bacila je kroz prozor rublje koga se mogla na brzinu osloboditi.“
Sačuvane su dvije dopisnice koje je Sofija poslala iz zatvora:
adresirano na: gđa Marija Bakarić (štembilj 29.8.1941. Jastrebarsko)
„Dragi moji, Evo da vam se opet javim. Ne znam da li ste primili kartu koju sam vam pisala. Ja sam dobro i zdravo, kako ste vi, šta radite. Meni je dobro. Pocrnila sam kao na moru, a dobro sam se i popunila. Šta rade u komšiluku svi? Šta je sa (nečitko), (nečitko). Kako mi je Braco i Ljuba, da li se kupaju na Neretvi? Da li se je tata slikao u (nečitko). (nečitko) sam vas se poželela, i jedva čekam da dođem kući. (nečitko) kako je putovati. Obišli smo cjelu Hrvatsku državu. Ja sam svađe dobro prolazila, jer ti znaš da ja znadem (nečitko) , jer znaš kako sam pošla, ali ima dobrih ljudi, pa se nekako propasamo. Pisala bi ti da mi pošalješ a li šta mogu kad nismo nigde više od par dana, (nečitko). Dolazi li Savo (?) šta je sa (nečitko). Pozdravi mi sve (nečitko)“
Sa druge strane: “Pozdravi Petru i /nečitko). Vi se ništa ne brinite za mene. Meni je do sada dobro. (nečitko) sam prilike i da se (nečitko). Puno pozdrava tati i Radmilu. (nečitko) voli i ljubi mamu vaša Buca“
Adresirano na: gđica Ljubica Bakarić
Danica, 4. XII 1941.
„Draga Ljubice,
Zašto mi ne pišeš. Ti bar imaš vremena. Mamu što brže poteraj da dođe. Kako sprovodiš vreme? Ideš li na ples? Ja sam svoj đemper oparala pa sam isplela bluzicu pa ću ti je poslati za ples. Nemoj da ljutiš mamu. Dobra budi. Šta radi Braco? Savo je sigurno umro, dok se ne javlja. Nemojte mi zaboraviti pola stvari jer ne dolazi svaki dan. Izaberi mi lepe češljeve za kosu, kao i sve ostalo. Znaš kako ja volim. Slikajte se pa mi sliku pošaljite. Dragica je bila u nedelju. Razgovor sam dobila, pa mi priča da je uvek sama. Tata ide sa Njemcima u komisiju i Njemačku pa se boji da mu se šta ne dogodi. Sada piši mi odmah. Pozdrav svima. Puno te voli Tvoja Buca“
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; Miletić, Antun: “Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945. Dokumenta“, knj. I-II, 1986, knj. III, 1987, knj. IV, 2007, str. 2500, Narodna knjiga, Gambit, Belgrade, Jagodina ; https://www.portalnovosti.com/mostarke-otpor-u-zicama ; Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar; Seferović, Mensur (1957): „Tajna partijske ćelije“, Sarajevo; kustos muzeja JUSP Jasenovac ; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945 Fotografije: S. Demirović, M. Šimunković; Đ. Mihovilović, kustos muzeja JUSP Jasenovac – najtoplije zahvaljujemo na podršci ovom projektu. https://www.facebook.com/photo/?fbid=10228395246695906&set=a.10228365744398367
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!