brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Šefko M. FEJIĆ
ŠEFKIJA ŠEFKO (MUHAMEDA) FEJIĆ, rođen 8. oktobra 1915. u Mostaru. Student arhitekture u Beogradu, odličan poznavalac francuskog jezika. Član KPJ od 1940. Uhapšen od Italijana i interniran u logor Mamula. Majka Adila je pripovijedala. “Šefku su mi iz sna odveli, nisu lupali, preskočili zid i odveli ga. To je bilo kad je bio atentat na Jevđevića, i više se nije vratio. Išla sam da ga vidim u Zeleniku, u talijanski zatvor, nakuvala nešto i ponijela mu.” Pušten nakon kapitulacije Italije. Stupio u partizanski odred u jesen 1943. Borac, poginuo u borbama kod Bileće, prema F. Buturoviću “uhvatili su ga četnici na Modropcu, na mrtvoj straži… Poslije dva dana našli su mu komade tijela na žici…Jedva smo ga poznali, još teže sahranili…”
Jedan od petero poginulih članova ove porodice, četiri brata i jedna sestra: Džemal, Ešref, Esad, Samija. I Šefkina dva ujaka su ubili Nijemci (jedan od njih je dr Asim Opijač). Jedna od najpoznatijih ulica u Mostaru nosi ime braće Fejić. Poznata pjesma Mostarskih kiša “Mostarska mati” posvećena je Šefkinoj majci Adili Fejić. Mišo Marić je 1972. godine sa majkom Adilom objavio intervju koji možete pročitati ovdje.
ODLOMCI IZ LITERATURE:
Skojevac i zatvorenik iz Mamule Fadil Buturović se prisjećao svog druženja sa Šefkom:
“Šefkiju Fejića upoznao sam u koncentracionom logoru Mamula, staroj francuskoj utvrdi – malom ostrvu na ulazu u Boku Kotorsku – tako i toliko koliko se samo mogu upoznati zatvorenici koji su dane i mjesece proveli u istoj ćeliji. Meni i još trojici Mostaraca bio je rukovodilac, veza sa ilegalnim rukovodstvom logora. Dijelili smo uzničke nevolje, glad, neimaštinu, brige, sitne radosti i nadanja – posljednji gutljaj posne supe u kojoj se s teškoćom nalazio makarončić, dnevno sljedovanje od deset dekagrama hljeba, zeleni rogač ubran pri odvođenju na rad, ostatke ubuđale hrane ugrabljene na smetljištu logorske kuhinje ili u pristaništu gdje smo svakodnevno istovarali brodić koji je dovozio snadbijevanje i poštu iz Herceg Novog.
Sjećam se i njegove priče o susretu sa mojom majkom u ženskom odjelu logora. Govorio je francuski, učio talijanski, upravi logora služio kao prevodilac. (…) Volio me je. Štitio koliko je mogao. Poturao se umjesto
mene pri određivanju na teže radove. Pričao sa mnom kao sa sebi ravnim. Osjećao sam njegovu zaštitničku ruku, uvijek sam se moga na nju osloniti – čvrstu, dragu ruku prijatelja.”
Mahmud Konjhodžić je u kratkom osvrtu „Majke junakinje i njihova djeca: Adila“ ukratko opisao Šefkino zarobljavanje i pogibiju:
„Kad su došli po njenog sina Šefku, studenta arhitekture, kuću su opkolili četnici i Talijani. (…) Na spavanju su uhvatili Šefku i odveli ga u zatvor, pa u Dubrovačku tvrđavu Lovrijenac, pretvorenu u zatvor, a zatim u logor u Italiju. Poslije kapitulacije fašističke Italije vratio se u Mostar i kao partizan poginuo negdje kod Bileće.“
Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar, str 232; https://poskok.info/mostarke-u-doba-okupacije-sloboda-nije-stigla-iz-bajke/; Džemil Šarac, članak „Sa Mostarcima“, Hercegovina br 9, str 221; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945; članak “Majka iz ulice sinova”, autor: Mišo Marić, list “Sloboda” 1972. (ustupio CIDOM); Buturović, Ferid (2016): Kuća mostarskog kadije, sjećanja skojevca – ilegalca i partizana, Sarajevo.
Fotografija: S. Demirović (spomen-ploče); slika borca – brošura “Partizanski spomenik u Mostaru”; pano – arhiv K.D. Miletić.
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!