brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Ešref M. FEJIĆ
EŠREF (MUHAMEDA) FEJIĆ ETA, rođen 5. septembra 1923. u Mostaru, đak, pohađao Zanatsku školu. Fudbaler „Veleža“, član SKOJ-a od 1941. i KPJ od 1942. U Bataljonu od septembra 1941.
Majku Adilu su zbog Ešrefa i druge djece privodili u policiju: “Tamo, kod Herenčića, sjedio je u uniformi i sin nekog učitelja Jahića. On me ispitivao i samo se smješkao. Pitao me imam li djece i gdje su, a ja njemu odgovorim da imam, neka su majci živa i zdrava, a to gdje su, to ne znam, nisu oni mali da ih ja pratim. Pitaju me za moga Džemala, on je bio najstariji, pitaju za Šefku, pitaju za Esada i najmlađeg Ešrefa, imao je tada 17-18 godina, a ja im velim da je otišao u promidžbu da nabavi žito, pa negdje zastao i nije se vratio. Oni mi onda kažu da prijavim ako mi dođu sinovi, pa ako nisu krivi da će ih pustiti, ako su malo krivi da će na robiju, a ako su puno krivi da će ih strijeljati.”
Ešref je preživio Petu ofanzivu na Sutjesci i sa 80 drugih boraca se vratio u Mostar na oporavak. Nakon toga se vratio u borbu. Desetar, nastradao u Đajićima kod Konjica decembra 1943, prema zapisima, utopio se u rijeci Neretvi za vrijeme jedne akcije.
Detalji Ešrefove pogibije su zabilježeni u knjizi „Mostarski bataljon“ E. Ćemalovića:
„Četa u Špiljanima organizovala je, pod rukovodstvom intendanta Bataljona Džemala Dizdara, ekonomsku akciju skupljanja hrane u Đajićima 17. decembra. Sa jednim vodom prebacili su se preko Neretve koristeći sajlu sa trapezom za prelaz rijeke. Dok su naši borci sakupljali hranu, ustaše su na Neretvi presjekli sajlu, čime im je bio onemogućen povratak na našu teritoriju. Neretva je bila nadošla i gazovi se nisu mogli koristiti. Ešref Fejić, đak iz Mostara, javio se da će preplivati Neretvu vezan konopom. Kad je ušao u vodu, odmičući od obale, bio je sve to više nošen brzinom rijeke te je počeo da tone. Otkačio je konop ali, zamoren, našao je smrt u talasima rijeke.“
Ešref je bio drugi od četiri sina Muhameda i Adile Fejić, jedan od petero poginulih članova ove porodice: Džemal, Šefko, Esad, Samija. I dva Ešrefova ujaka su ubili Nijemci (jedan od njih je dr Asim Opijač).
Jedna od najpoznatijih ulica u Mostaru nosi ime braće Fejić. Ešrefovo ime je bilo zabilježeno na spomen-ploči đacima u Mostarskoj gimnaziji. Ploča je nestala bez traga u vrijeme ratnih zbivanja 1992-1995. Takođe je bilo na spomen-ploči palim đacima Trgovačke škole. Poznata pjesma Mostarskih kiša “Mostarska mati” posvećena je Ešrefovoj majci Adili. Mišo Marić je 1972. godine sa majkom Adilom objavio intervju koji možete pročitati ovdje.
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; https://poskok.info/mostarke-u-doba-okupacije-sloboda-nije-stigla-iz-bajke/; Džemil Šarac, članak „Sa Mostarcima“, Hercegovina br 9, str 221; http://www.most.ba/091/015.aspx; http://rsdvelezmostar.blogspot.com/p/fk-velez.html ; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945; članak “Majka iz ulice sinova”, o Adili Fejić, autor: Mišo Marić, list “Sloboda” 1972. (ustupio CIDOM)
Fotografija: S. Demirović (spomen-ploče), arhiv Gordane Miletić Buzaljko
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!