Dževad H. VRGORA 

DŽEVAD (HASANA) VRGORA, rođen 15. februara 1924. u Mostaru, đak Gimnazije. Član SKOJ-a od 1941, u NOV i POJ od jula 1943. u Mostarskom omladinskom odredu, borac. Uhapšen je na Kamenoj Mostara u julu 1943. sa grupom partizana, odveden u zatvor, odakle se uspio izvući „roditeljskim zlatom i novcem” sa još dva druga: Asadom Bajrovićem i Omerom Kljakom. Njegov mlađi brat Zijad Vrgora je poginuo u okršaju na Kamenoj.

1944. godine po zadatku sa Acom Dobrićem i Esadom Čerkićem stupio u domobrane. Uhapšen u noći od 12. do 13. septembra 1944. u Zagrebu zajedno sa Matom Šokčevićem i još devet domobrana kad su pokušali organizovati prelaz ljudstva i materijala partizanima. Po nekim sjećanjima izdao ih je kuhar koji je dojavio ustašama njihovu namjeru. Svi uhapšeni su streljani u parku Dotrščina te iste noći, bez suđenja, i pokopani u masovnoj raki. Njihova imena su kao opomena objavljena na oglasu kojim je bio oblijepljen Zagreb. U obavijesti koja je štampana u ustaškim novinama „Hrvatski narod“,  pisalo je da je ukupno jedanaest mladića „pokušali su u noći 12. na 13. rujna ‚1944. nagovoriti jedan dio pripadnika svoje postrojbe da se odmetne i prieđe k neprijatelju. Kako u tome nisu uspjeli, pokušali su sami prieći odmetničkim bandama, ali su na putu uhvaćeni. Protiv ovih gornjih proveden je kratak postupak, te su isti nakon ustanovljenja čina strieljani.“

Dževadovo ime je bilo nakon rata zabilježeno na spomen-ploči u Mostarskoj gimnaziji. Ploča je nestala bez traga u vrijeme ratnih zbivanja 1992-1995. Njegovo ime se nalazi i na spisku žrtava virtuelnog muzeja Dotrščina.

ODLOMCI IZ LITERATURE:

O skojevskim danima: “Kuća je i položajem bila idealno mjesto za okupljanja ilegalaca. Izdvojena, bez komšiluka, s jedne strane graničila je sa parkom i zgradom Poreske uprave – otac Slavka Prstojevića, bio je njen domar a Slavko, njegov sin, sa Branom Kovačevićem, Ibrom i Dževadom Vrgora, Todorom Skibom i još nekoliko skojevaca raspoređenih oko kuće činili su naoružano obezbjeđenje skupa.”

O dramatičnim trenucima hapšenja i spašavanja Dževada i dva druga, i pogibije ostalih:

„Zarobljene drugove Nijemci su smjestili u bivšu Građansku školu, na sprat. Dževad Vrgora, vidjevši oca, dozvao ga je i bacio mu spisak zarobljenih drugova, koji je dostavljen Mjesnom komitetu. Otpočelo se raditi na organizaciji njihovog spasavanja, za što je bila zadužena grupa omladinaca. Oni su u sobu zarobljenih drugova uspjeli ubaciti kamen umotan u papir, oko kojeg je bio namotan kanap. Na papiru bila je poruka da kanap u sumrak spuste a na nj će svezati konop, koji će oni izvući u sobu i potom se niza nj spuštati i bježati. Kad je Drago Palavestra spustio kanap, jedan Nijemac iz sobe na prvom spratu to je primijetio i digao uzbunu. Švabe su upale u sobu naših drugova i pitali ko je spustio kanap. Drago se odmah javio: »Ja sam!« Počeli su odmah tući Dragu, koji je bio fizički slab, te je Mirko Konjevod Skava, vidjevši da će ga dotući, iskočio i povikao: »On laže, ja sam spustio kanap!« Nijemci su ostavili Dragu i nastavili tući Mirka, koji je bio čvrst i jak momak. “

„Nakon nekoliko dana odvedeno je i strijeljano na Ovojcima kod Lištice 14 zarobljenih drugova: MLADEN BALORDA, radnik iz Mostara, ŠAĆIR ČELEBIĆ, radnik iz Mostara, MUZAFER DERONJA, radnik iz Mostara, ALIJA DRAČE, radnik iz Mostara, MARTIN DRVLJANOVČAN, muzičar iz Hrvatskog zagorja. IBRAHIM ĐUKIĆ, đak iz Mostara, OMER ĐUKIĆ, radnik iz Mostara, ABDUSELAM ELEZOVlĆ, radnik iz Mostara, SMAJO IBRULJ, đak iz Mostara, NAFIK KAZAZIĆ, đak iz Mostara, MIRKO KONJEVOD, radnik iz Mostara, KRUNO MILIĆEVIĆ, radnik iz Mostara, OSMAN NOŽIĆ, radnik iz Mostara, i ŠERIF SELIMOVIĆ, đak iz Mostara. Otkupljeni roditeljskim novcem i zlatom, pušteni su na slobodu zarobljeni Asad Bajrović i Dževad Vrgora (kojega su 1944. godine strijeljale ustaše u Zagrebu zbog organizovanja bjekstva grupe domobrana u partizane). I Omera Kljaku su pustili jer su i za nj platili očevi Bajrovića i Vrgore.“