brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Boro N. BALAĆ
BORIS BORO (NIKOLE) BALAĆ, rođen 22. februara 1915. godine u Kistanju kod Knina. Živio i radio u Mostaru, krojač. Član KPJ od 1938. i član MK KPJ za Mostar. Hapšen nakon septembarskih demonstracija 1940. u Mostaru. Početkom rata učestvovao u brojnim ilegalnim akcijama u Mostaru, poput preuzimanja oružja iz napuštenih kasarni vojske Kraljevine Jugoslavije. Prvoborac, u odredu od sredine avgusta 1941, upućen na podizanje ustanka u istočnoj Hercegovini. Povremeno služio i kao kurir. Preživio ofanzive na Neretvi i Sutjesci. Zamjenik političkog komesara čete. Poginuo 16. novembra 1943. u selu Doli kod Sitnice u borbi sa četnicima. U istoj borbi su poginuli DRAGO KNEŽIĆ, đak iz Mostara, i MUHAMED LJUBOVIĆ, radnik iz Mostara, a nešto kasnije poginula je i EŠREFA BILIĆ, radnica iz Mostara. Boro je opisan kao “beskompromisan borac za radnička prava”.
Pavle Neimarović, brat Borisovog saborca Živote Neimarovića, opisao je kako su mladići, nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, doživjeli dolazak okupatora:
“Sutradan po našem ponovnom upadu u kasarnu divizije, proglašena je kapitulacija Kraljevine Jugoslavije i vojska se stvarno razišla, ostavljajući položaje. Čak je nestao i stražar ispred ulaza u zgradu divizije. Po padu mraka, Savo Medan, Boro Balać, Života, Todor i ja sedeli smo na Medanovoj ledini iznad naše kuće i odatle posmatrali ulazak italijanske vojske u Mostar. Kolona se spuštala od Širokog Brijega i Lištice. U početku smo brojali vozila, zapravo njihova svijetla, ali kako su svijetla bila slaba, a kolona je ulazila satima – dosadilo nam je da brojimo.”
“Dolazak okupatora teško je primio svaki rodoljub i pošten čovek, a da i ne govorimo o tome kako je to teško palo nama, naprednim omladincima i svim organizovanim ljudima. Mlađi i gnjevni na svakom koraku smo ignorisali mjere okupatora i sabotirali njegove zahtjeve u pokušaju zavođenja discipline i terora (…) Za to vrijeme Života i Sava su skoro svaki dan, održavali sastanke sa Jusufom Čevrom, Mirom Poparom, Mladenom Vukovićem, Temim Mustafom Turkom, kao i mnogim drugim koji su dolazili, a koje smo, uglavnom, sve poznavali. Iz naše ulice najčešće su dolazili braća Boro i Đole Balać i Boro Radan.”
Tri Borina brata su poginula u NOB-u: Natko Balać, Đorđo Balać i Slavko Balać. Jedna ulica u Mostaru nazvana je po braći Balać.
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar; Seferović, Mensur (1981): „Istočno i zapadno od Neretve“, „Narodna armija“, Beograd; grupa autora (1961): Hercegovina u NOB 1. dio, Beograd, Vojno delo; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 2. dio, Beograd ; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 4. dio, Beograd; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografije: arhiv Gordane Miletić Buzaljko.
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!
