Ahmet M. BRKIĆ 

AHMET (MUHAMEDA) BRKIĆ LEBRO, rođen 4. avgusta 1923. godine u Mostaru, đak Gimnazije, fudbaler “Veleža”, član SKOJ-a od 1940. i KPJ od 1942, rukovodilac SKOJ-a u školi. Mlađi brat Hamdije Brkića, Hivzije, Osmana i Fatime Brkić Velike. U Bataljonu od početka 1942, pristupio odredu zajedno sa bratom Hamdijom kad je on morao napustiti Mostar. Borac 4. Bataljona. Nakon Pete ofanzive na Sutjesci, bio u grupi boraca koja se vratila u Mostar na jednomjesečni oporavak. Članovi porodice pričaju da je bio veoma iznemogao, i da mu opanci na nogama nisu uopšte imali đonove. Takođe nije mogao spavati na dušeku, već je legao na pod i tako zaspao. Uhapšen od Nijemaca u Mostaru i odveden u logor u Austriju. Pobjegao iz logora u ljeto 1944. i stupio u 4. bataljon 14. hercegovačke brigade. Omladinski rukovodilac. Poginuo u borbi kod sela Lakat (Nevesinje), 28. novembra 1944.

O Ahmetovoj pogibiji i sahrani:

“O primjeru brige oko sahrane poginulih boraca govori politički komesar 4. bataljona Risto Rašević. »U borbama kod sela Lakat u nevesinjskom srezu 27. i 28. novembra 1944. vodili smo borbu protiv nadmoćnijih njemačkih jedinica. U toj borbi poginulo je 7 drugova. Toga dana nijesmo ih mogli sahraniti, jer smo bili prinuđeni na povlačenje, pa smo sa grupom boraca iz bataljona došli 2. decembra da ih sahranimo. Navratili smo u selo Kljuna da ponesemo nešto alata da bismo mogli da iskopamo rake. Naišli smo na seljaka, mještanina, po imenu Osman i rekli zašto smo došli. Odmah je prikupio nekoliko krampova i lopata i pošao sa nama. Rekosmo mu da je poginuo i Ahmed Brkić, koga je on poznavao od ranije, kada je bataljon boravio u njihovom selu. Na položaju iznad sela Lakat nađosmo poginule drugove i Nikolu Vuleševića, koji je poginuo nešto dalje od njih. Snijeli smo ga radi zajedničke sahrane. Iskopali smo rake, položili poginule drugove u njih, odali im poštu. Tada sam u svoj blok zapisao imena i prezimena poginulih, i to slijeva nadesno, kako smo ih sahranjivali: Ahmed Brkić, Ekrem Bekić, Ismet Agbabić, Božo Ninković, Stevo Miljković, Nikola Vulešević, Doro Ožbolt. Istrgao sam list iz bloka i dao Osmanu da ga čuva – kada rodbina bude došla da prenese posmrtne ostatke da im pokaže gde su sahranjeni. Sjećam se da sam bio prijatno iznenađen kada mi je porodica Boža Ninkovića rekla kako ih je Osman lijepo primio i pomogao da nađu gdje je Božo sahranjen. Još sam neke porodice upućivao na Osmana.”

Posmrtni ostaci Ahmeta Brkića su nakon rata preneseni i sahranjeni na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru. Izvor: arhiv Radmila Brace Andrića.

Ahmetovo ime je bilo nakon rata zabilježeno na spomen-ploči u Mostarskoj gimnaziji. Ploča je nestala bez traga u vrijeme ratnih zbivanja 1992-1995.

U NOB-u su poginuli Ahmetova braća i sestra: Hamdija Brkić, Hivzija Brkić i Fatima Brkić Velika. Jedna ulica u Mostaru nosi ime braće Brkić.