Seid M. BUKOVAC 

SEID (MUNIBA) BUKOVAC, rođen u Ljubuškom 29. novembra 1922. godine. Osnovnu i Učiteljsku školu završio u Mostaru, gdje je živio sa porodicom. Član SKOJ-a od 1941, sekretar aktiva SKOJ-a Učiteljske škole 1942. godine. Iste godine upućen na ilegalni rad u Sarajevo.  Organizovao je bojkot sahrane 25-orice poginulih njemačkih vojnika u borbama s partizanima kod Stoca 1941. godine (pravdao se uz pomoć vjerskih starješina da muslimani ne mogu učestvovati u pogrebnim povorkama sa hrišćanskim vjerskim obilježjima), spaljivanje karte NDH u jednoj od školskih učionica, prenošenje propagandnog materijala i marksističke literature kroz učionice, organizaciju štrajkova itd. Zbog svoje je aktivnosti zatvaran nekoliko puta. Uhapšen u Sarajevu kad i Mustafa Mujo Balić, mučen u sarajevskom zatvoru i kasnije prebačen u Jasenovac. Kao razlog za deportaciju u logor ustaške vlasti navode da je „upućen u logor na priedlog Zaštitnog redarstva za grad Sarajevo i v.ž. Vrhbosna na vrieme od 3 godine; kao član kom.partije tiskao je razno promičbeno tvorivo i vršio protudržavnu promičbu.“ Umoren glađu 17. decembra 1942. godine u logoru III Ciglana.

Seidov otac Munib je 28. juna 1945. dao slijedeću izjavu o Seidovom hapšenju i likvidaciji, objavljenu kao „Zapisnik Gradske komisije za ispitivanje ratnih zločina br. 360“ :

„Pristupa komisiji Bukovac Munib, sin umr. Saliha, star 59 god, musliman, poštar, rodom iz Ljubuškog, stanuje u Mostaru, otac četvero djece i daje u zapisnik slijedeće:

Ja sam imao sina Seida rođenog 1922. god. koji je svršio učiteljsku školu u Mostaru i sa mnom živio do juna mjeseca 1942. god. Tada je imenovan činovnikom Saveza Zadruga u Sarajevu. Još od 1935. god. je radio za stvar pokreta. Radi toga je tokom 1941. i 1942. god. nekoliko puta bio hapšen od strane policijskih vlasti ustaških, dok konačno nije uhapšen 16.8.1942. god po sarajevskoj policiji. Ja sam ga posjetio u zatvoru i tom prilikom mi je on rekao da zasigurno drži da je njega prijavila sarajevskoj policiji Zahida Sefićeva Ozerova, jer da je u momentu hapšenja kad je on šetao sa Mujom Balićem, Mirzom Bašagićem, Salkom Hadžiosmanovićem, te Ragibom Lizdarom i Husom Teperićem, tada ih je srela pomenuta Zahida i čim ih je primijetila dala je znak nekim agentima, koji su prišli njima i pohapsili moga sina Seida i Muju Balića, dok su druga trojica se momentalno uspjela izvući. Dok se to događalo Zahida se nekuda udaljila. Po tome sumnjam na Zahidu, a to mogu svjedočiti i spomenuti, od kojih je sada u Mostaru samo Salko Hadžiosmanović, dok je Huso Teperić u Sarajevu, dok je Bašagić negdje u NOV. Za Muju Balića ne zna se gdje je, a Ragib Dizdar je sa stanom u Stocu.

Meni je Seid pričao dok je bio u zatvoru u Sarajevu, da su ga policajci tukli u Sarajevu, da bi iznudili priznanje. Radi toga su mu stavljali i čarapu u usta. Nakon dvadesetdnevnog zatvora otpremili su ih svu petoricu u konc. logor Jasenovac. U Jasenovcu je pod najstrožijim okolnostima živio 45 dana, gdje ga je komandant toga logora Zovko Cvitan iz Bijeloga Polja, mučio glađu, od koje je konačno podlegao, jer ga je držao sama u ćeliji šest dana, a da mu nije dao ni jesti ni piti. Ovu okolnost posvjedočit će Husto Tepagić, koje je zajedno sa Seidom izdržavao tu internaciju i te muke.

Pristupa Salko Hadžiomerović, sin umr. Mehmeda, rođ. 1917 godine, neženjen, po zanimanju krojački pomoćnik, propisno opomenut na davanje istine, nije (nečitko), izjavljuje slijedeće:

Poznajem dobro Seida Bukovca, pošto smo zajedno bili zatvoreni u Sarajevu, a kasnije smo zajedno odvedeni za Jasenovac. Ja sam bio (nečitko) dana u logoru u Jasenovcu i nakon toga sam prebačen u Staru Gradišku u logor kao zanatlija, gdje sam ostao dvije godine. Seid je bio iza mene mjesec dana, a mjesec smo bili skupa, nakon čega je umro od gladi. Tu se istakao jedan ustaški oficir po imenu Cvitan Zovko koji je čuda činio od zatvorenika. U ovoj jednoj baraci u kojoj je umrlo oko 150 ljudi, a gdje je takođe umro i Seid, ustaše su na ta vrata barake napisali „Pjegavac“ i u tu baraku nije niko ulazio, niti se tim ljudima davalo da šta jedu i tako su svi poskapali od gladi, među njima i Seid.“

Prema jednoj drugoj izjavi, koju je Mustafa Mehičević dao u Sarajevu (Zapisnik sastavljen 22.maja 1945. pred Gradskom komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača u Sarajevu broj 54555):

„Moj šura Bukovac Seid, star 21 godinu, uhapšen je nekako s jeseni 1942. godine, sa velikom grupom rodoljuba u gradskoj kafani, sarajevo. Koncem 1942. godine odposlat je u logor Jasenovac, gdje je odmah po nekom ustaši Kapetanoviću bačen u „baraku gladi“ gdje je i umro u najvećim mukama. Koji su agenti i po čijem naređenju izvršili hapšenje ne znam, a razlog je njegov kao i cijele grupe ilegalan rad za NOP, o čemu ih je izdala neka Sefićka iz Mostara. O svemu ovome najbolje će znati Teperić Husein, namještenik GNC-a koji je tada skupa hapšen i odposlat u logor.“