brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Salko ĐONKO
SALKO SALČE (MUSTAFE) ĐONKO, rođen 4. maja 1925.* u Mostaru, bravar, član SKOJ-a od 1942. Zajedno sa majkom Fatom aktivno je podržavao antifašistički pokret. U Bataljonu od januara 1944, borac, poginuo u Daževicama kod Kreševa aprila 1944.
Enver Ćemalović je zabilježio slijedeće sjećanje na Salka i njegovu majku Fatu:
„U polovici strane od Dobrča za Brasinu naredio sam odmor, a odrmah zatim čulo se brujanje avionskih motora. Naišlo je oko 200 savezničkih aviona, bombardera, u pratnji lovaca. Bombardovali su Mostar i aerodrom. Protivavionska artiljerija gađala je avione i, koliko smo vidjeli, uspjela je dva oboriti. Pojavljivale su se padobranske kupole i posade pogođenih aviona spuštale su se u dolinu Neretve i prema Mostarskom blatu. Pored mene sjedio je Salko Salče Đonko i ni na kraj pameti nam nije bilo da će u tom bombardovanju poginuti i njegova majka Fata, o čemu su nas obavijestili kuriri prilikom narednog odlaska u Mostar. Fata je stanovala u Pothumu, u usamljenoj kući Haremskog sokaka. Bili smo komšije. Kuća je bila idealna baza koja se lako obezbjeđivala sa dva stražara na počecima sokaka, a iz nje se moglo pobjeći preko bašta i Radobolje. Fata je vrlo rano ostala bez muža i borila se za život svoje dvoje djece, Dude i Salke, radeći po kućama bogatijih porodica i, povremeno, u Fabrici duhana. Kćerka Duda rano je umrla od tuberkuloze, a Salko je krenuo na zanat. U ljeto 1941. Fatu sam uveo u rad za NOP. Njena kuća je pretvorena u stjecište nas komunista i skladište oružja i svakovrsnog materijala za partizane. Salko je postao nerazdvojan drug moga polubrata Ekrema i obojica su kasnije radili u organizaciji SKOJ-a i u mlinici. On je bio spreman na izvršenje svakog zadatka. Kod Fate je stanovao Milan Matić, pekarski radnik, rodom iz sela Veljaka kod Ljubuškog, koji je bio uključen u ilegalni rad. Milan je često donosio municiju, ponekad i ručnu bombu iz Sjevernog logora, gdje je radio. On je čuvao stražu za vrijeme naših partijskih sastanaka. Fatin lik žene borca, s njenom hrabrošću, prirodnom inteligencijom, požrtvovanjem i majčinskom pažnjom prema svima nama bio mi je podstrek za rad i nalaženje smisla za svaku moju žrtvu u NOB-u. Fata Đonko je svima nama koji smo bili s njom u kontaktu ostala u divnoj uspomeni kao Mostarka revolucionar, kakvih je bilo u svim našim mahalama u gradu.”
O Salkinoj pogibiji u Deževicama je zapisano: „Ustaše — pripadnici Crne legije i mještanska ustaška milicija — su na položaju iznenadile naše obezbjeđenje. Većina je premorena spavala te su nam nanijeli osjetne gubitke. Poginuli su: SALKO SALČE ĐONKO, radnik iz Mostara, ANTE MATlĆ SOKO, radnik iz Mostara, i ILIJA ZUBAC, seljak sa Boraka kod Konjica“.
* Prema podacima iz knjige “Spomenica Mostara 1941-1945.”
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar ; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: S. Demirović
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!