Omer R. ŠPAGO 

OMER (RAME) ŠPAGO, rođen 1925. godine u Podveležju*. Borac, artiljerac. Poginuo u Istri u završnim borbama za oslobođenje 1945. godine.

* Prema članovima porodice, na Omerovoj ploči bi trebalo da piše: Omer R. Špago (1925. Podveležje – 1945. Istra)

Jedno kratko sjećanje (autor S. Špago):

Tek je bio napunio dvadeset. Artiljerac. Jedinac u roditelja. Moj otac Halil (1926-1997.) o Omeru mi je pričao, odmah nakon otvaranja Partizanskog spomenika 1965. godine, kad sam, pročitavši njegovo ime u gornjem redu, desno, odmah iza ulaska na galeriju, pitao ko je ovaj rođak. Tada mi je otac pričao kako su se, dan nakon oslobođenja Mostara, 15. februara 1945. susreli u južnom logoru, dva puta u jednom danu. Otac je sa njegovom brigadom ušao u Mostar sa zapadne strane, a Omer sa njegovom, sa jugo-istočne. Dok su se pripremali za oslobodilačku vojnu paradu ulicama Mostara, sa kapije je došao vojnik i tražio vojnika Špagu, zbog posjete na kapiji. Otac je pričao kao je otrčao na kapiju, misleći da njega neko traži.
Tamo je vidio jednog čovjeka i jednog momka, skoro dječaka. Bili su to Omer i njegov otac Ramo. Roditelj se nije mogao suzdržati da ne dođe, da ne vidi sina jedinka. Tu se otac pozdravio sa njima i upoznao, jer se prije nisu znali. Malo kasnije, vojnik sa kapije ponovo je tražio vojnika Špagu zbog posjete. Ponovo su se obojica našli na kapiji, međutim ovog puta posjeta je bila za mog oca. Pješke, iz Ljubuškog, stigla je njegova majka Hava. Čim je čula da je Mostar oslobođen, niko je nije mogao zaustaviti. Sin, koji tada bio osamnaestogodišnjak, bio je četvrti po redu od osam njenih sinova, i od ukupno dvanaestero djece. Kaže, kako je majka došla samo da ga vidi, ostavila mu je pola ječmenog hljeba i malo mladog masla i sira, u jednoj drvenoj kutiji sa poklopcem. Drugo ništa nije ni imala.
Nakon nekoliko dana brigade su krenule svaka po svom zadatku. Otac sa njegovom brigadom prema sjeveru, prema Sarajevu, gdje je učestvovao u borbama za oslobođenje 6. aprila 1945. Omer, sa njegovom brigadom krenuo je prema zapadu, sa svojim atriljercima, za konačno oslobođenje zemlje. U maju 1945. kad se samo čekao taj momenat konačnog oslobođenja od fašista, u dalekoj Istri, sustigao ga je metak.
Dvadeset godina kasnije, našao se u ovom gradu mrtvih, koji bez obzira na trenutno stanje, i dalje opominje.
Nek mu je vječna slava i rahmet.
Smail Špago, 15. marta 2014.