brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Omer M. MESIHOVIĆ
OMER (MEHMEDA) MESIHOVIĆ, rođen u Ljubuškom 1906. godine*, sin Mehmeda i Zuhre r. Sadiković. Građevinski tehiničar, radio u Mostaru kao građevinski poduzetnik. Aktivista NOP-a u Mostaru. Uhapšen od ustaša na radnom mjestu aprila 1944, odveden u logor Jasenovac i ubijen. Iz ustaškog dokumenta saznajemo da je „upućen u logor na priedlog Ž.R.O. u Mostaru na vrieme od 3 godine; član komunističke partije i član mjestnog komiteta u Mostaru“.
29. maja 1945. godine, po oslobođenju, napravljen je „Zapisnik Gradske komisije za ispitivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača“ o hapšenju Omera Mesihovića, sa slijedećim sadržajem:
„Zločinac: Cvitanović, policijski agent, pobliže nepozantih generalija i imovnog stanja. Jakupović, šef agenata, musliman, visok, mršav, po zanimanju brijač iz Sarajeva. Hadrović, policijski agent, rimo-katolik, star oko 30 god.srednjeg rasta, druge generalije i imovno stanje nepoznato.
Žrtva zločina: Mesihović Omer, star oko 35-40 god, musliman, tehničar, neženja iz Ljubuškog, nastanjen u Mostaru, sin rahm. Mehmeda.
Saslušanje svjedoka Zulfe Dugalića, umr. Hamidage, te Omerova brata Hasana Mesihovića, stara 35 god, musliman, stolar po zanim.
Dana 7-17-1944 oko 3 sata poslije podne moj brat Omer nalazio se na poslu na izgradnji bunkera u Brankovcu. Tada mu je prišao agent Cvitanović i uhapsio ga i odveo u zgradu vladikine kuće gdje se nalazio Gestapo. Po pričanju jedne drugarice, koja je takođe bila s Omerom zatvorena, a koja je puštena, pričala mi je da su Omera odmah zvali navodno na saslušanje, a da su se do nekoliko minuta čuli mukli jauci i zapomaganje Omerovo. Sigurno su ga nešto pitali da prizna, a on to nije htio da učini. Hranu sam mu slao redovno, da li je dobijao ja ne znam, pošto nisam imao nikakve veze s njim.
Dana 24-4. iste godine, poslao mi je Omer pismo sa stanice Mostar, u kome mi piše da ih negdje vode, gdje i kuda da ne zna. Znam da su ih povezali prilikom utrpavanja u kamion i tako su u kamioni svi povezani među kojima su bili: Zaim Šehić, Mustafa Alikalfić, Fahira Ćišić i još njih mnogo otišli do u Drežnicu, a odatle teretnim vozom prema Sl. Brodu do Okučana, a zatim u konc. logor u Gradišku. Nakon mjesec dana javio mi se iz Gradiške, u pismu je pisao da je živ i da mu spremim hrane. Kako sam čuo od Osmana Nove u logoru u kome su bili zajedno, bilo je strašno. Osman mi je rekao da je moj brat Omer ostao živ iza njega u konc. logoru u Lepoglavi. Iz logora iz Lepoglave došao je jedan drug, kome je uspjelo da pobjegne prilikom vođenja u nepoznatom pravcu u Lici. Taj je drug rekao da je Omer sa još pet stotina zatočenika, a možda i više, na noć prije njega negdje transportovan, navodno kako je čuo u Jasenovac.”
* Prema knjizi Spomenica Mostara 1941-1945, rođen 1905. godine, a prema jednom ustaškom dokumentu, 1904.
Halilbegović, Nihad (2006): Bošnjaci u jasenovačkom logoru, Sarajevo; Miletić, Antun: “Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945. Dokumenta“, knj. I-II, 1986, knj. III, 1987, knj. IV, 2007, str. 2500, Narodna knjiga, Gambit, Belgrade, Jagodina; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: S. Demirović.
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!