brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Omer A. ŠEVA
OMER (ALIJE) ŠEVA, rođen 12. februara 1913. godine u Mostaru. Mašinovođa. Član KPJ od 1939, sekretar ćelije KPJ na željeznici. U njegovoj kući u Cernici je održan sastanak Mjesnog komiteta KPJ za Mostar 22. juna 1941, gdje je raspravljano o izvještaju i izvršenim ratnim pripremama. Uhapšen od ustaša 26. juna 1941, “na zvjerski način su nastojali iznuditi priznanje ko je sve prisutstvovao sastanku, ali on je na sva pitanja ćutao”. Sa grupom od šezdeset komunista bačen u jamu kod Čitluka.
ODLOMAK IZ LITERATURE, „Mostarke“ Mahmuda Konjhodžića:
„… našli su se i mnogi građani Mostara u zatvorima, koji su nicali po školama, kasarnama i podrumima. Komšije su spašavale svoje prijatelje i drugove. Rijetki pojedinci, pobjegli sa jama, pričali su o jezivim zločinima ustaša. Komunisti iz policijskog zatvora i mnogi njihovi drugovi živi su bačeni u jamu. O sudbini šezdesetorice zatvorenih drugova iz podruma bivše žandarmerijske stanice, odvedenih jedne junske noći, mogao je da kaže, i to samo jedan dio priče o njihovoj tragediji, jedini preživjeli član te grupe, Esad Fejić, već dotad poznat u gradu kao neobično smion i snalažljiv omladinac.
Te noći ustaše su svojim žrtvama žicom vezali pozadi ruke i strpali ih (…) u kola zvana ≫Marica≪. Praćena kamionom na kome se nalazilo dvadesetak ustaša, ≫Marica≪ se penjala cestom prema Čitluku — do jame u kojoj su ležali mnogi nedužni ljudi.
— Odveži me, Omere! — tražio je Esad da mu radnik, komunista Ševa pomogne, jer bilo je očito da idu u sigurnu smrt. Ševa je pokušao da oslobodi ruke svom drugu, kojemu je bio okrenut ledima, ali je vrijeme munjevito odmicalo.
— Čekaj, ja ću prvo tebe odvezati! — Esad je bio nestrpljiv i, mada je okrvavio svog druga, ubrzo je i on sam imao slobodne ruke. Vješto, bez buke, razbio je prozorčić na ulaznim vratima ≫Marice≪ na prvoj okuci, trenutak prije nego što je naišao kamion sa ustašama, Esad je iskočio, viknuvši ponovo drugovima:
— Bježite… Baciće vas u jamu…
Ali, iz ≫Marice≪ niko nije pobjegao. Oni su možda vjerovali da još ima nade da će se spasiti, da ih ustaše čak neće ≫na pravdi boga≪ ubiti; oni su kao, uostalom, i većina drugih na svim stranama, te noći izgubili glavu.“
Omerov brat Ahmet Ševa i sestra Fatima Ševa su takođe poginuli u NOB-u. Jedna ulica u Mostaru nazvana je po braći Ševa.
grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945; Ljubo Gordić, Refik Hamzić: „Partizanski doktor Safet Mujić“; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 4. dio, Beograd ; Konjhodžić, Mahmud (1981): “Mostarke”: fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam, Opštinski odbor SUBNOR-a Mostar
Fotografija spomen-ploče: S. Demirović (2018.); fotografija borca: “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.); partiza+04.jpg (720×960) (bp.blogspot.com);
Poznajete li detalje iz života ove osobe? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!
