brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Nikola M. MILIĆEVIĆ
NIKOLA (MARKA) MILIĆEVIĆ* ZEC, rođen 21. avgusta 1925. godine u Mostaru. Učio auto-mehaničarski zanat. Član SKOJ-a od 1941. Kao Skojevac i ilegalac, upućen na zadatak u “Poglavnikovu tjelesnu bojnu” u Zagreb zajedno sa Mladenom Antunovićem i Antom Matićem radi obavještajne djelatnosti. Kad je dobio odsustvo, prešao partizanima. Prema jednom izvoru, “nisu se domogli značajnih izvora podataka i jedva su dočekali svoje prvo odsustvo i dolazak u Mostar da bi prešli u partizanski konjički bataljon. (Ustaške uniforme u kojima su stigli među partizane iskorišćene su za antipartizansku propagandu četnika prilikom »četničkog puča« 1942. godine).” Poginuo kao borac Mostarskog bataljona i član KPJ aprila 1944. neposredno uoči uključivanja odreda u Trinaestu Hercegovačku brigadu.
Mensur Seferović je u knjizi „Mostarski kolopleti“ ostavio dva kratka zapisa o Nikoli Milićeviću:
O odlasku u ustaše 1941, riječima Mladena Antunovića (str. 250): „Nije mi bilo drago kad sam čuo da od nas nekoliko trojica treba da obuku ustašku uniformu“, prisjećao se svoga najtežeg ratnog zadatka Mladen Antunović, penzioner u Beogradu. „Osjećao se strah svakom na licu od nas. Kao da se svako pitao šta to treba da se radi među ustašama, gdje da se ide, šta ako nas otkriju, muka jedna. Znali smo kako su ustaše omražene među ljudima, da se ne može nikome, pa ni svom najbližem komšiji i prijatelju, reći da si po zadatku Partije obukao uniformu crnih ili žutih ustaša, koljača. Niko među nama nije bio plašljiv, ali bojali smo se da ćemo ostati šugave ovce godinama. Na drugi sastanak je ponovo došao Mehmed Dvizac, koji nam reče da je odlučeno da u ustaše idu Ilija Tomić, Nikola Milićević zvani Zec i ja. Sav sam se stresao.“
O odlasku u partizane 1943: „U maju je u Mostar stigao i Nikola Milićević. Bio je nestrpljiv i tražio je odsustvo „zbog bolesti majke“, ali se nije vratio u Zagreb. Rečeno mu je da se prijavi u njemačku feldžandarmeriju u Južnom logoru, gdje je i završio jednomjesečni kurs. U međuvremenu je okončana peta ofanziva i u Mostar su neočekivano stigli borci rasturenog Mostarskog bataljona. Nikola Milićević, iako je bio feldžandar, povukao se u ilegalnost sve do kraja jula 1943, kada smo sa više boraca Mostarskog bataljona i drugim Mostarcima izašli u selo Dobrč, u Podveležje (…)“
* U knjizi Spomenica Mostara 1941-1945. prezime je zapisano kao MILIČEVIĆ.
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 2. dio, Beograd; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 4. dio, Beograd; Seferović, Mensur: Mostarski kolopleti, edicija “Mostar u borbi za slobodu”, knjiga 8, Mostar; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: S. Demirović.
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!
